Kvint Horacije Flak – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: tl:Horace
Red 49:
Sačuvan je celokupan [[Poezija|pesnički]] opus Horacijev. Stvaranje je započeo ''[[Epode|Epodama]]'' (''Epodon libri'', 17 pesama, izdatih 30. god. st. e.) i ''Satirama''. ''Epode'' su nazvane po [[Metrika|metričkom]] obliku, jer su mnoge pisane u distisima (prvih deset u tzv. [[Jampska epoda|jampskim epodama]], tj. kombinaciji [[Jampski trimetar|jampskog trimetra]] i [[Jampski dimetar|dimetra]]), od kojih je drugi stih kraći i koji se prema grčkom ἐπῳδός (= pripev) zove ''versus epodus''. Sam Horacije naziva ove svoje pesme ''Jambima'' ''(Iambi)'', jer se u njima u izvesnoj meri podražava metrički oblik i oštar, [[Satira|satirički]] ton grčkoga [[jamb]]ografa [[Arhiloh]]a. Uz snažan protest protiv [[Građanski rat|građanskih ratova]] koji su u to doba potresali rimsku državu i društvo (npr. ''Kud, kud, bezbožni srljate?'' – ''Quo, quo, scelesti ruitis?''), Horacijeva je kritika usmerena na neke tipove rimskoga [[Društvo|društva]] (zelenaše, skorojeviće, [[Književnost|književne]] protivnike, vračare). Osim ovakve kritike – koja nije tako snažna i duboka kao kod Arhiloha – ima u ''Epodama'' i [[Elegija|elegijskih]] motiva, a neke epode – u kojima se oseća uticaj [[Katul]]a i [[Aleksandrijska poezija|aleksandrijske poezije]] – predstavljaju zametke kasnije refleksivne [[Lirika|lirike]] Horacijeve. U izboru tema i njihovoj obradi primećuje se Horacijeva težnja da se odmakne od subjektivizma [[Neoterici|neoterika]], te da, kao jedno od sredstava objektiviranja, upotrebi [[Drama|dramski]] oblik [[dijalog]]a ili [[monolog]]a, u kojem nosilac teme više nije sam pesnik, nego neka osoba koju on prikazuje.
 
U vreme kada Vergilije u 4. [[Bukolike|eklogi]] najavljuje dolazak novog [[Zlatni vek|zlatnog veka]], Horacije je mnogo [[Pesimizam|pesimističniji]]: ne samo da vatreno protestuje protiv građanskog rata, nego u 16. epodi takođe najavljuje zlatni vek, ali ne u [[Italija|Italiji]], nego na dalekim "blaženim ostrvima", jer tamo se jedino može pobeći od iz Rima koji srlja u sve dublju propast. Druga epoda hvali dražesti jednostavna [[Selo|seoskog]] života, da bi se pri kraju pesme pokazalo da svu tu modernu zanesenost jednostavnošću predačkoga života izgovara niko drugi do licemerni i lakomi zelenaš ''(faenerator)''. Element [[Parodija|parodije]], koji se otkriva pri kraju epode, te poentiranog preokretanja i komičkog [[Patetika|patosa]] daje specifičnu boju i čitavoj ovoj zbirci pa zahvata i epode s ljubavnom tematikom. Tako se u 11. epodi parodira sentimentalna [[Rimska ljubavna elegija|ljubavna elegija]]: tu se u oštrim tonovima proklinje književni protivnik, te cela pesma dobija ton izvrnutog [[propemtikon]]a, tj. pesme kojom se želi srećan put osobi koja odlazi na kakvo putovanje.
 
== Satire ==