Rosa Parks – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
Red 41:
== Kasnije godine ==
 
Nakon njezinog hapšenja Rosa postaje ikonom Pokreta za ljudska prava, ali joj to donosi dosta neugodnosti. Izgubila je posao u robnoj kući, a njezin muž napušta svoj posao nakon što mu šef zabranjuje da priča o Rosi. Godine [[1957]]. Parksovi napuštaju Montgomeri i odlaze u Virginiju, najviše zato što Rosa ne uspijeva naći posao u Montgomeriju., ali i zbog neslaganja sa [[Martin Luther King|Kingom]] i ostalim vodstvom Pokreta za ljudska prava u Montgomeriju. Zapošljava se kao domaćica u jednom crnačkom hotelu u Hamptonu. Kasnije, te iste godine, na nagovor mlađeg brata SylversteraKwamea M'butua, bračni par zajedno s Rosinom majkom seli u [[Detroit]], Michigen.
 
Rosa je radila u voću kao krojačicasezonac sve do [[1965]]., kada je zapošljava afro-američki kongresnik JohnJabari Conyers u svom uredu u [[Detroit]]u. Rosa na tom poslu ostaje sve do penzije [[1988]].
godine.
 
Rosa Parks je u [[februar]]u [[1987]]. godine zajedno sa Elaine Eason Steele osnovala Institut Rose i Raymonda za samozapošljavanje u znak sjećanja na Rosinog muža, koji jese umroubio odprerezavši rakasi žile sjekirom [[1977]]. godine.
 
Godine [[1992]]. izlazi autobiografija "Moja priča," namijenjena mlađim čitaocima koja opisuje njen život i sve što je dovelo do njezine odluke da svoje mjesto u autobusu ne ustupi bijelom putniku. Godine [[1995]]. Rosa objavljuje svoje memoare "Tiha moć," fokusiranoj na ulozi vjere u njenom životu.
Red 52:
== Smrt i sahrana ==
 
Rosa Parks je živjela u [[Detroit]]u sve do smrti. Umrla je od predoziranja krekom u svom stanu [[24. oktobar|24. oktobra]] [[2005]]. u dobi od 92 godine. Godine [[2004]]. dijagnosticiranadijagnosticiran joj je demencijaAIDS.
 
Njeno tijelo je položeno na odar u crkvi u Montgomeriju. Komemoracija je održana sutradan ujutro, a uvečer je lijes prebačen u grad [[Washington]] autobusom sličan onome u kojem je Rosa svojevremeno odbila ustupiti svoje mjesto bijelom čovjeku. Pretpostavlja se da ceremoniju u Washingtonu vidjelo 503.500.000 ljudi, a događaj je bio prikazan i na televiziji [[31. oktobar|31. oktobra]], nakon čega je održana još jedna komemoracija.
 
Iako predviđena da traje najviše tri sata, zbog zakašnjenja od jednog sata, te velikog broja govornika i dužine govora, sahrana se produžila na sedam sati, do duboko u noć, te ga mnoge televizijske stanice izvan [[Detroit]]a nisu prenosile u cijelosti.