Anvar Sadat – razlika između verzija

{{Politički vođa

|datum rođenja=[[25. prosinca]] [[1918.]]

|datum smrti=[[6. listopada]] [[1981.]]

|mjesto smrti={{flagicon|EGI}} [[Kairo]], [[Egipat]]

|stranka=[[Nacionalna demokratska partija (Egipat)|NDP]]

|potpis=Anwar El Sadat Signature.svg

 

|zanimanje=

Sadat je bio jedan od viših članova [[Slobodni časnici|Slobodnih časnika]], skupine koja je u [[Egipatska revolucija 1952.|revoluciji]] [[1952.]] svrgnula [[Dinastija Mohamed Ali|dinastiju Mohamed Ali]], a kasnije je bio blizak prijatelj i osoba od povjerenja predsjednika [[Gamal Abdel Naser|Nassera]] te, ultimativno, njegov nasljednik [[1970.]] godine. Kao predsjednik, vodio je [[Jomkipurski rat]] [[1973.]] godine kako bi povratio teritorij kojeg je Egipat izgubio od [[Izrael]]a u [[Šestodnevni rat|Šestodnevnom ratu]] [[1967.]], što mu je donijelo status heroja u Egiptu, a u jednom kraćem periodu, i u cijelom arapskom svijetu. Ipak, nakon toga je započeo [[Sporazum iz Camp Davida|mirovne pregovore s Izraelom]] koji su [[1978.]] rezultirali [[Egipatsko-izraelski mirovni sporazum|Egipatsko-izraelskim mirovnim sporazumom]]. To mu je donijelo [[Nobelova nagrada za mir|Nobela za mir]], ali je uzrokovalo drastičan pad popularnosti među Arapima, što je dovelo do privremene suspenzije Egipta u [[Arapska liga|Arapskoj ligi]],<ref>{{cite web|url=http://www.huffingtonpost.com/2010/08/21/middle-east-peace-talks-i_n_690008.html |title=Middle East Peace Talks: Israel, Palestinian Negotiations More Hopeless Than Ever |publisher=Huffington Post |date=2010-08-21 |accessdate=2011-02-02}}</ref><ref>Vatikiotis, P.J. (1992). The History of Modern Egypt (4th edition ed.). Baltimore: Johns Hopkins University. p. 443.</ref><ref>{{cite web|url=http://textus.diplomacy.edu/thina/TxGetXdoc.asp?IDconv=2848 |title=The Failure at Camp David - Part III Possibilities and pitfalls for further negotiations |publisher=Textus.diplomacy.edu |date= |accessdate=2011-02-02}}</ref><ref>{{cite news| url=http://www.nytimes.com/learning/general/onthisday/big/0326.html | work=The New York Times | title=Egypt and Israel Sign Formal Treaty, Ending a State of War After 30 Years; Sadat and Begin Praise Carter's Role}}</ref> te njegova [[atentat]]a.

 

 

Mohamed Anwar El Sadat rođen je [[25. prosinca]] [[1981.]] godine u mjestu [[Mit Abu al-Kum]] u siromašnoj obitelji, kao jedno od 13 djece. Njegov otac bio je [[Egipćani]]n, a njegova majka kći oslobođenog [[sudan]]skog roba koji je živio u selu njegova oca u egipatskoj [[Nil|delti]], iako ovo nije potvrđeno ni u jednom relevantnom izvoru.<ref>{{cite book | last=Heikel | first=Mohamed | title=Autumn of Fury | pages= 16-17 | url=http://books.google.com/?id=PoW4pO4q9VwC&pg=PA5&dq=black+sudanese+mother| location= | publisher=Corgi | year=1983 | isbn=0552990981}}</ref> Rano djetinjstvo proveo je kod bake, koja mu je pričala priče o otoporu britanskom kolonijalizmu i suvremenoj historiji.<ref name="Anwar Sadat">{{cite web| url=http://www.ibiblio.org/sullivan/bios/Sadat-bio.html |title= Anwar Sadat |accessdate= 2009-01-22}}</ref> Tijekom djetinjstva, utjecaj i divljenje kod njega izazvale su četiri ličnosti. Prva je bio Zahran, navodni heroj Denshawai incidenta, koji je pružao otpor Britancima u farmerskom ustanku. Prema predaju, došlo je ubojstva britanskog vojnika, a Zahran je bio prva žrtva kolonijalne osvete. Priče kao ''Balada o Zahranu'' upoznale su Sadata s egipatskim nacionalizmom, kojeg će zagovarati do kraja života.<ref name="Anwar Sadat"/>

Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] bio je zatvoren zbog pokušaja da dobije [[Operacija Salaam|pomoć]] [[Sile Osovine|Sila osovine]] prilikom dokidanja britanske kontrole. Dana [[23. srpnja]] [[1952.]] sudjelovao je u [[Egipatska revolucija 1952.|revoluciji]] Slobodnih časnika koja je svrgnula kralja [[Faruk I., kralj Egipta|Faruka I.]] i uspostavila republiku, na čijem je čelu bio [[Mohamed Naguib]], vođa Slobodnih časnika. Sadatov glavni zadatak bila je objava uspjeha revolucije egipatskom narodu preko [[radio|radija]].

 

 

Tijekom mandata [[Gamal Abdel Naser|Gamala Abdela Nasera]], Sadat je [[1954.]] postao državni ministar. Godine [[1959.]] postao je tajnik Nacionalne unije. U razdoblju od [[1960.]] do [[1968.]] bio je predsjednik [[Nacionalna skupština (Egipat)|Nacionalne skupštine]], a kasnije u dva navrata i Nasserov potpredsjednik te član predsjedničkog vijeća [[1964.]] godine. Drugi potpredsjednički mandat započeo mu je [[1969.]] godine.

 

[[Datoteka:Sadat Egypt.ogv|thumb|levo|250px|Film egipatske vlade iz [[1972.]] o Sadatovim ranim godinama.]]

[[Datoteka:Boumediene sadat qadaffi in algiers.jpeg|thumb|left|250px|Sadat zajedno s [[alžir]]skim predsjednikom [[Houari Boumediene|Boumedieneom]] i [[libija|libijskim]] vođom [[Moamer Gadafi|Gadafijem]] tijekom mini konferencije o Bliskoistočnoj krizi u [[Alžir]]u [[1972.]]]]

Sadatov jedanaestogodišnji mandat obilježilo je nekoliko važnih događaja među kojima se ističu Korektivna revolucija kojom je konsolidirao vlast, raskid s dugogodišnjim egipatskim saveznikom, [[SSSR|Sovjetskim Savezom]], [[Jomkipurski rat]] [[1973.]], [[Sporazum iz Camp Davida]] s [[Izrael]]om, otvaranje egipatske ekonomije (''[[Infitah]]'') i, u konačnici, atentat na njega [[1981.]] godine.

 

 

Sadat je [[1970.]] naslijedio [[Gamal Abdel Nasser|Nassera]] nakon njegove smrti. Već su tada vladala uvjerenja kako će Sadatov mandat biti kartkoga vijeka. Gledajući na njega kao lutku bivšeg predsjednika, Nasserovi ljudi u vladi smatrali su kako će Sadatom moći vrlo lako manipulirati. Ipak, Sadat je iznenadio sve poduzimanjem niza odvažnih političkih poteza kojima je konsolidirao vlast i održao se na mjestu predsjednika.<ref>{{cite web|url=http://www.onwar.com/aced/chrono/c1900s/yr70/fegypt1971a.htm |title=Egypt Corrective Revolution 1971 |publisher=Onwar.com |date=2000-12-16 |accessdate=2011-02-02}}</ref> Dana [[15. svibnja]] [[1971.]]<ref>''Le Prophete et Pharaon'' by Kepel, str.74</ref> Sadat je proglasio [[Korektivna revolucija|Korektivnu revoluciju]] kojom je vladu te političke i sigurnosne organizacije očistio od najgorljivijih [[naserizam|naserista]]. Poticao je stvaranje islamističkog pokreta kojeg je gušio Nasser. Vjerujući da su islamisti društveno konzervativni, dao im je "popriličnu kulturološku i ideološku autonomiju" u zamjenu za političku podršku.<ref>''Jihad: the trail of political Islam.''By Gilles Kepel, str.83</ref>

Sadat je vjerojatno zaključio da je izraelska volja za pregovaranjem direktno povezana s time kolikom prijetnjom smatraju [[Egipat]], a ona je, nakon [[Šestodnevni rat|Šestodnevnog rata]] [[1967.]], bila na rekordno niskim razinama. Također, Izrael se najviše bojao prisutnosti [[SSSR|sovjetskih]] trupa i opreme u Egiptu (koja se tada mjerila u tisućama). Upravo je zbog tog razloga Sadat potjerao sve sovjetske vojne savjetnike i započeo pripremu svoje vojske za novi vojni sukob s Izraelom. Tijekom ovog razdoblja, Egipat je bio u teškim ekonomskim prilikama zbog poraza u Šestodnevnom ratu, a odnos sa Sovjetskim Savezom slabio je zbog neupozdanosti i odbijanja Sadatovih zahtijeva za dodatnim vojnim osobljem.<ref name="Anwar Sadat" />

 

{{main|Jomkipurski rat}}

[[Datoteka:Sadat & Kamal Hassan Ali.JPG|frame|Sadat i egipatski general [[Kamal Hassan Ali]] u vojnim odorama. Ali je aktivno sudjelovao u Jomkipurskom rat, a kasnije je bio ministar vanjskih poslova i premijer Egipta.]]

Kako je rat napredovao, tri divizije Izraelske vojske (IDF) koje je predvodio general [[Ariel Sharon]] prešle su [[Sueski kanal]] u pokušaju orkuživanja Druge egipatske vojske, a kada je to propalo, Treće. Potaknuti dogovorom između [[SAD|Sjedinjenih Država]] i [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], [[Ujedinjene nacije]] izglasale su, [[22. listopada]] [[1973.]], rezoluciju 338 koja je zahtijevala trenutni prestanak sukoba.<ref>{{cite web | author=Mary Ann Fay | title=A Country Study | url=http://lcweb2.loc.gov/cgi-bin/query/r?frd/cstdy:@field(DOCID+eg0051) | pages=Chapter 1, Egypt: The Aftermath of War: October 1973 War | publisher=The Library of Congress | month=December | year=1990 | accessdate=2008-02-13}}</ref> Ipak, rezolucija nije ispoštovana.<ref>U.S. State Dept. Mideast Task Force, Situation Report 57, 23. listopada 1973. http://www.gwu.edu/~nsarchiv/NSAEBB/NSAEBB98/octwar-59.pdf</ref> [[Aleksej Kosigin]], predsjednik sovjetskog Vijeća ministara, otkazao je službeni posjet [[Danska|danskom]] [[premijer]]u [[Anker Jørgensen|Ankeru Jørgensenu]] kako bi otputovao u Egipat i uvjerio Sadata da potpiše mirovni sporazum. Tijekom Kosiginovog dvodnevnog boravka u Egiptu nepoznato je jesu li se Sadat i on uopće sreli.<ref>{{Cite book | author = Golan, Galia | title = Soviet Policies in the Middle East: From World War Two to Gorbachev | location = | publisher = [[Cambridge University Press|Cambridge University Press Archive]] | year = 1990 | isbn = 978- 0521358590 | page = 89 }}</ref> IDF je tada nastavio s pokušajima opkoljivanja egipatske vojske. To im je uspjelo [[25. listopada]], 3 dana nakon dogovorenog prestanka vatre. Takav razvoj događaja stvorio je goleme tenzije, ali je kooperativno nametnut prekid vatre [[25. listopada]] uspio ih je smiriti. Po završetku sukoba, IDF se nalazio 40km od [[Damask]]a i 101km od [[Kairo|Kaira]].

 

{{main|Sporazum iz Camp Davida}}

Početne egipatsko-sirijske pobjede uspjele su podići moral u Egiptu i Arapskom svijetu te su Sadatu, tijekom nekoliko sljedećih godina, donijele titulu "Heroja Prijelaza". Izrael je priznao Egipat kao respektabilnog protivnika, a obnovljena politička važnost Egipta dovela je do ponovnog preuzimanja i otvaranja Sueskog kanala u procesu sklapanja mira. Sadatova nova mirovna politika dovela je do sklapanja dvaju sporazuma o demobilizaciji vojske s izralskom vladom. Prvi od njih potpisan je već [[18. siječnja]] [[1974.]], a drugi [[4. rujna]] [[1975.]]

Dana [[20. studenog]] [[1977.]], Sadat je postao prvi arapski dužnostnik koji je službeno posjetio [[Izrael]]. Tamo se sastao s [[premijer]]om [[Menachem Begin|Menachemom Beginom]] i govorio pred [[Knesset]]om u [[Jeruzalem]]u. U svom govoru je iznio svoja viđenja po pitanju rješavanja [[Bliskoistočni sukob|Bliskoistočnog sukoba]], koji je uključivao punu implementaciju UN-ovih rezolucija 242 i 338. Prilikom svog posjeta je izjavio: ''"Nadam se da možemo zadržati moment u Ženevi i neka Bog vodi premijera Begina i Knesset, jer postoji velika potreba za teškom i drastičnom odlukom."<ref>{{cite web|url=http://www.upi.com/Audio/Year_in_Review/Sadat-Visits-Israel/12361881614363-1/ |title=Sadat Visits Israel: 1977 Year in Review. |publisher=Upi.com |date= |accessdate=2011-02-02}}</ref>

 

[[Datoteka:Camp David, Menachem Begin, Anwar Sadat, 1978.jpg|thumb|320px|Sastanak između Sadata, američkog predsjednika [[Jimmy Carter|Cartera]] i izraelskog premijera [[Menahem Begin|Begina]] u [[Camp David]]u [[1978.]] godine. Ovi sastanci i pregovori bili su ključni za rješavanje Egipatsko-izraelskog sukoba.]]

'''Egipatsko-izraelski mirovni sporazum''' potpisali su egipatski predsjednik Sadat i [[izrael]]ski premijer [[Menahem Begin]] u [[Washington, DC|Washingtonu]] [[26. ožujka]] [[1979.]] nakon [[Sporazum iz Camp Davida|pregovora u Camp Davidu]] [[1978.]] godine, nizu sastanaka dvojice vođa koje je organizirao 39. predsjednik [[SAD|Sjedinjenih Država]], [[Jimmy Carter]]. Kao zaslugu za potpisivanje i stvaranje sporazuma, Sadat i Begin su podijelili [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]] [[1978.]] U svom govoru pri Nobelovoj fundaciji, Sadat je naglasio kako se radi o miru kojeg su i Arapi i Izraelci jako dugo čekali:

Godine [[1979.]], [[Arapska liga]] isključila je Egipat iz članstva u jeku potpisivanja sporazuma, a svoje središte preselila je iz [[Kairo|Kaira]] u [[Tunis (grad)|Tunis]]. Članice Lige su u to vrijeme još uvijek vjerovale u uništenje "Cionističkog entiteta" i [[Izrael]]a. Tek je [[1989.]] Egipat vraćen na popis članova, a središte ponovo vraćeno u Kairo. Izraelsko povlačenje sa Sinaja odvijalo se, u skladu s dogovorom, u fazama te je potpuno završeno [[25. travnja]] [[1982.]], kada je Egipat bio u posjedu cijelog poluotoka.<ref name="nytimes.com"/>

 

[[Datoteka:Queen Farah of Persia Egyption President Anwar Sadat Mohammad Reza Shah Pahlavi of Persia 1975.jpg|thumb|left|320px|Predsjednik Sadat zajedno s iranskom caricom [[Farah Pahlavi|Farah]] i šahom [[Mohammad Reza Pahlavi|Mohammadom Rezom Pahlavijem]] u [[Teheran]]u [[1975.]] godine.]]

Prije [[Iranska revolucija|Iranske fundamentalističke revolucije]] [[1979.]] odnosi Kaira i [[Teheran]]a bili su toliko bliski da je iranski [[Šah (titula)|šah]] [[Mohammad Reza Pahlavi]] Sadata nazivao svojim "dragim bratom". Šahova prva supruga bila je [[princeza Fawzia od Egipta]]. Ona je bila najstarija kći egipatsko-sudanskog [[sultan]]a [[Fuad I. od Egipta i Sudana|Fuada I.]] (kasnije kralja), pretposljednjeg egipatskog monarha, i njegove druge supruge, Nazli Sabri.

Nakon svrgavanja s vlasti, šah Pahlavi je svoje posljednje dane proveo u [[egzil]]u u [[Egipat|Egiptu]]. Kada je Pahlavi preminuo [[27. srpnja]] [[1980.]], Sadat je naredio da mu se organizira državnički sprovod i da ga se pokopa u [[džamija|džamiji]] [[Al-Rifa'i]], počivalištu [[kediv]]a [[Isma'il-paša|Isma'il-paše Veličanstvenog]], njegove majke Hoshiar Hanim i brojnih drugih članova [[Dinastija Mohamed Ali|dinastije Mohamed Ali]].<ref>An Ideology of Martyrdom - TIME</ref>

 

[[Datoteka:Anwar Sadat and Cyrus Vance-002.jpg|thumb|320px|Anwar Sadat i američki državni tajnik [[Cyrus R. Vance]] u Sjedinjenim Državama [[1978.]] Poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama također je dovelo do povećane Sadatove nepopularnosti u Egiptu.]]

Posljednje godine Sadatova mandata bile su obilježene problemima i brojnim optužbama za [[korupcija|korupciju]] protiv njega i njegove obitelji. Rečeno je kako je ubijen na "vrhunucu nepopularnosti".<ref>''Le Prophete et Pharaon'' by Kepel, str.192</ref> U siječnju [[1977.]], Egipat je pogodio niz [[Egipatski prosvjedi 1977.|protesta]] protiv Sadatove ekonomske politike i, primarno, državnog dekreta koji je ukinuo kontrolu cijena na osnovnim potrepštinama kao što je [[kruh]]. Protesti su trajali 2 dana, a ukupno su brojali i stotine tisuće prosvjednika u [[Kairo|Kairu]]. Ukupno 120 [[autobus]]a i stotine zgrada je uništeno samo u Kairu.<ref>''Portrait of Egypt,'' by Mary Ann Weaver, str.25</ref> Protesti su završili slanjem vojske i vraćanjem kontrole cijena na snagu.<ref>{{cite book | last=Olivier | first=Roy | page= 56 | title=Failure of Political Islam | location=Cambridge | publisher=[[Harvard University Press]] | year=1994 | isbn=0674291409 }}</ref><ref>{{cite book | last=Weaver | first=Mary Ann | page=25 | title=Portrait of Egypt | location=New York | publisher=Farrar, Straus and Giroux | year=1999 | isbn=0374235422 }}</ref>

Prema riječima Tala'ata Qasima, bivšeg šefa skupine Gama'a Islamiyya, u intervjuu za ''Middle East Report'', atentat nije organizirao Džihad već ''[[al-Gama'a al-Islamiyya]]'' (''Islamska skupina''), koja je unajmila i atentatora. Članovi Savjetodavnog vijeća skupine (kojeg vodi popularni "slijepi šejk"), uhapšeni su dva tjedna prije atentata, ali nisu odali postojeće planove, a Islambouli je uspješno izvršio atentat.<ref>Za članak o ovoj verziji priče vidjeti izdanje Middle East Reporta za siječanj-ožujak 1996, točnije intervju Hishama Mubaraka s ? Na stranicama 42-43 Qasim se posebno bavi navodima vezanim uz upletenost Džihada u atentat i u potpunosti ih demantira.</ref>

 

{{main|Atentat na Anwara Sadata}}

Dana [[6. listopada]] [[1981.]] godine, Anwar Sadat ubijen je u [[atentat]]u tijekom održavanja godišnje paraqde u čast [[Operacija Badr|Egipatskog prelaska Sueskog kanala]] [[1973.]]<ref>1981 Year in Review: Anwar Sadat Killed-http://www.upi.com/Audio/Year_in_Review/Events-of-1981/Anwar-Sadat-Killed/12311754163167-5/</ref> Uz Sadata, ubijeno je još 11 osoba, među kojima i [[kuba]]nski ambasador, [[oman]]ski general i koptski biskup. Dvadeset i osam ljudi je ozlijeđeno, među kojima i potpredsjednik [[Hosni Mubarak]] (lijeva ruka), [[irska|irski]] ministar obrane [[James Tully]] i četiri američka vojna časnika.

Skupinu atentatora koji su pucali i bacali bombe na tribinu s dužnosnicima predvodio je [[Khalid Islambouli]] nakon [[Fatwā|fatwe]] koju je izdao [[Omar Abdel-Rahman]]. Islambouli je uhapšen, optužen, osuđen i pogubljen zbog atentata u travnju [[1982.]] godine. Na čelo države došao je Sadatov potpredsjednik, [[Hosni Mubarak]].

 

[[Datoteka:Sadat tomb 05.JPG|thumb|left|350px|[[pomenik nepoznatom vojniku (Egipat)|Spomenik nepoznatom vojniku]] u sklopu kojega se nalazi Sadatov grob. Konstrukciju spomenika naručio je sam Sadat [[1974.]] godine, kako bi odao počast žrtvama [[Jomkipurski rat|Jomkipurskog rata]].]]

Sadata je naslijedio njegov potpredsjednik, [[Hosni Mubarak]], kojemu je u [[atentat]]u ozlijeđena ruka. Njegovom sprovodu prisustvovao je rekordan broj različitih svjetskih dužnosnika, među kojima je bio i rijedak simultani dolazak trojice bivših [[Predsjednik SAD|predsjednika Sjedinjenih Država]] - [[Jimmy Carter|Jimmyja Cartera]], [[Gerald Ford|Geralda Forda]] i [[Richard Nixon|Richarda Nixona]]. [[Jaafar Nimeiri]], predsjednik [[Sudan]]a, bio je jedini arapski šef države prisutan na sprovodu. Kao dodatak, samo su 3 od 24 članice [[Arapska liga|Arapske lige]] - [[Oman]], [[Sudan]] i [[Somalija]] - poslale svoje delegate na pogreb.<ref>Tuhoy, William (11. listopada 1981). [http://news.google.com/newspapers?nid=1314&dat=19811011&id=-OgRAAAAIBAJ&sjid=yu4DAAAAIBAJ&pg=7152,4062424 Most of Arab world ignores Sadat funeral]. ''[[The Spokesman-Review]]''.</ref> Sadat je pokopan u sklopu [[Spomenik nepoznatom vojniku (Egipat)|Spomenika nepoznatom vojniku]], preko puta bine na kojoj je ubijen.

Unatoč svemu ovom, nećak ubijenog predsjednika, [[Talaat al-Sadat]], smatra kako je atentat rezultat međunarodne zavjere. Dana [[31. listopada]] [[2006.]] osuđen je na godinu dana zatvora zbog [[defamiranje|defamiranja]] Egipatske vojske, što se zbilo manje od mjesec dana nakon intervjua u kojem je optužio egipatske generale kako su predvodili zavjeru protiv njegova ujaka. U intervjuu za jednu saudijsku televiziju, izjavio je kako su i [[Sjedinjene Države]] i [[Izrael]] bili upleteni: ''"Nijedan član specijalne osobne zaštite pokojnog predsjednika nije ispalio metak tijekom pucnjave i nijedan od njih nije završio na sudu."''<ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/middle_east/6064146.stm Sadat nephew in court appearance]. [[BBC News]]. October 18, 2006.</ref>

 

[[Datoteka:Louis Gossett Jr LF.JPG|thumb|220px|Uloga [[Oscar|oskarovca]] [[Louis Gossett, Jr.|Louisa Gossetta]] zaradila mu je nominaciju za [[Emmy]] u [[SAD|Sjedinjenim Državama]], ali mu je donijela veliko neodobravanje u Egiptu.]]

Godine [[1983.]], američka televizija prikazala je dvodijelnu miniseriju ''[[Sadat (miniserija)|Sadat]]'', temeljenu na životu pokojnog predsjednika, s [[Oscar|oskarovcem]] [[Louis Gossett, Jr.|Louisom Gossettom]] u glavnoj ulozi. Egipatska vlada promptno je zabranila miniseriju kao i sve ostale filmove iz produkcijske kuće [[Columbia Pictures]], pod izlikom povijesnih netočnosti. Unije filmaša i umjetnika u Egiptu podigle su građansku tužbu protiv Columbia Picturesa i ekipe miniserije pred sudom u [[Kairo|Kairu]], no ona je ubrzo odbačena uz objašnjenje kako su se "iskrivljavanja i blaćenja dogodila izvan zemlje, te su tako izvan [[jurisdikcija|jurisdikcije]] egipatskih sudova."<ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9803E2DD1E39F93BA15750C0A962948260&n=Top%2FFeatures%2FMovies%2FNews%20and%20Features%2FStudios%2FColumbia%20Pictures Reuters (1984). Suit Over Film 'Sadat' Is Dismissed in Cairo] ''[[New York Times]]'' . Retrieved 7 Januar 2009.</ref>

Mladi Sadat je jedan od glavnih likova u [[triler]]u [[Kevin Follet|Kevina Folleta]] ''[[The Key to Rebecca]]'', koji se odvija u [[Kairo|Kairu]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Sadat, koji je tada mladi časnik egipatske vojske koji se bavi antibritanskim aktivnostima, prikazan je s popriličnom dozom simpatije; njegovo surađivanje s [[Treći Reich|njemačkim]] [[špijun]]ima prikazano je isključivo kao rezultat želje za dokidanjem britanske kolonijalne dominacije u njegovoj zemlji, a ne kao stvarna podrška [[nacizam|nacizmu]]. Neke scene u knjizi, kao ona Sadatova uhićenja, vjerno prate činjenice iznešene u njegovoj autobiografiji.

 

 

* {{cite book | last=Sadat | first=Anwar | title=قصة الثورة كاملة (Cijela priča o revoluciji) | language=arapski | location=Kairo | publisher=Dar el-Hilal | year=1954 | oclc=23485697}}

* {{cite book | last=Sadat | first=Anwar | title=In Search of Identity: An Autobiography | location=New York | publisher=Harper & Row | year=1978 | isbn=0060137428 }}

 

{{reflist|30em}}

 

{{Commons category|Anwar Sadat}}

* [http://www.anwarsadat.org/ Službena stranica] {{ar icon}} {{en icon}}

[[el:Ανουάρ Σαντάτ]]

[[en:Anwar Sadat]]

[[es:Anwar el-Sadat]]

[[et:Anwār as-Sadāt]]