Richard Nixon – razlika između verzija

Nixon je 1930-e proveo kao mali, i relativno slabo poznati advokat. Godine 1940. se, nakon dugogodišnje veze, oženio za srednjoškolsku nastavnicu [[Pat Nixon|Pat]], s kojom će imati dvije kćeri - [[Tricia Nixon|Triciu]] i [[Julie Eisenhower Nixon|Julie]].

 

 

Ključni događaj u ranom Nixonovom životu je bio ulazak SAD u [[drugi svjetski rat]]. Nixon se prijavio u ratnu mornaricu. Nakon što je prošao obuku u Rhode Islandu i Iowi, poslan je na Južni Pacifik, gdje je služio u mornaričkoj logistici.

Godine 1956. Eisenhower je ponovno Nixona kandidirao za potpredsjednika, a nakon još jedne pobjede, Nixon je dodatno pojačao svoj politički utjecaj u Washingtonu. S vremenom se počeo nametati i na međunarodnom planu, pri čemu je stekao velike pohvale zbog govorničke vještine iskazane u improviziranoj debati s [[Nikita Hruščov|Nikitom Hruščovom]] u [[Moskva|Moskvi]] [[1959]]. godine.

 

 

Godine [[1960]]. Nixon se nametnuo kao jedini kandidat Republikanske stranke na izborima, i smatrao bi se neospornim favoritom, da demokrati protiv njega nisu istaknuli mladog, atraktivnog i karizmatskog [[John F. Kennedy|Johna F. Kennedyja]].

Međutim, za nastavak Nixonove političke karijere je najvažniji bio sve očigledniji neuspjeh SAD u [[Vijetnamski rat|vijetnamskom ratu]], koji je do [[1968]]. godine ozbiljno podijelio ne samo američku javnost, nego i Demokratsku stranku. Nakon odluke predsjednika Johnsona da se ne kandidira za izbore, Demokratska stranka se raskolila na nekoliko zakrvljenih frakcija - tradicionalne umjerenjake, ljevičarske radikale, kao i zagovornike opstanka rasne segregacije na Jugu.

 

 

Taj raskol se odrazio na porast nasilja na ulicama, a svoj doprinos tome su donijeli ubojstva [[Martin Luther King|Martina Luthera Kinga]] i [[Robert Kennedy|Roberta Kennedyja]], kao i studentski nemiri, inspirirani studentskim protestom u Parizu te krvavi neredi u crnačkim četvrtima. Demokratska stranka je u potpunosti izgubila autoritet nakon TV-kamerama zabilježenog nasilja na vlastitoj izbornoj konvenciji, na kojem je za kandidata izabran [[Hubert Humphrey]].

Te ofenzive su izvedene tajno, bez formalnog odobrenja Kongresa ili objave, što je Nixon poslije vlastitim tumačenjem ustavnih ovlasti. Međutim, u američkoj javnosti, pogotovo među radikalnim ljevičarskim studentima, ta je odluka izazvala masovne, a negdje i krvave demonstracije, od kojih su najpoznatije one prilikom kojih je [[1970]]. godine ubijeno četvoro studentata na [[Univerzitet Kent|Univerzitetu Kent]]. Istovremeno je nastojanje da se razotkriju Nixonove tajne operacije dovelo do masovnog "curenja" podataka iz američke administracije, što je samog Nixona učinilo paranoidnim i sklonim korištenju prljavim trikovima i ilegalnim aktivnostima da to spriječi.

 

 

Drugi važan aspekt Nixonove vijetnamske strategije je zaslužan za ono što mnogi smatraju jednim od najpozitivnijih aspekata njegove vanjske politike. Nixon je smatrao kako SAD moraju iskoristiti ideološki, a od kraja 1960-ih i tinjajući oružani sukob SSSR-a i [[NR Kina|NR Kine]]. Godine [[1971]]. je otišao na historijsko putovanje u Kinu, sreo se s [[Mao Zedong]]om i omogućio NR Kini da postane stalni član UN. Taj će proces označiti početak kineskog otvaranja prema svijetu.

Jedna od takvih "prljavih" operacija bila je provala u [[Hotel Watergate]], sjedište Demokratske stranke u Washingtonu, s ciljem prikupljanja informacija. Provalnici su uhapšeni [[17.6.]] [[1972]]. godine, a u oktobru iste godine je ''[[Washington Post]]'' započeo seriju članaka koja je počinitelje povezivala s CRP-om, a kasnije i sa samim predsjednikom. To je bio početak zloglasnog skandala koji će biti poznat kao [[afera Watergate]].

 

 

Nixon je sve vrijeme negirao da ima ikakve veze sa skandalom, ali je s vremenom na vidjelo izlazilo sve više dokaza koji su upućivali na to da su Nixon i njegovi najbliži suradnici pokušavali zataškavati slučaj. Nixon se, nastojeći spasiti položaj, morao nevoljko riješiti nekih od svojih najbližih suradnika, koji su, pak, poslije odlučili svjedočiti protiv njega kada je podignuta službena istraga.

S protekom godina, a pogotovo nakon predsjednikovanja njegovog nasljednika i u mnogim stvarima ideološki bliskog Ronalda Reagana, Nixonova reputacija se poboljšala. Mnogi su manje obraćali pažnju na skandal, a više na njegova neosporna politička dostignuća. Nixon je postupno sticao reputaciju iskusnog državnika.

 

 

Tome je pridonijelo i da su mnogi istaknuti i ugledni članovi administracija Reagana, [[George H.W. Bush|Busha starijeg]] i [[George W. Bush|Busha mlađeg]], stekli iskustva i započinjali karijere upravo pod Nixonom.