Antiratni protesti u Beogradu (1991–1992) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
struktura |
{{radovi}} |
||
Red 77:
== Reakcije ==
===
Vodeći srpski intelektualci i akademici [[SANU]] su često javno istupali protiv antiratnog pokreta. Srbijanski akademik [[Ljubomir Tadić]] (otac [[Boris Tadić|Borisa Tadića]]) je izjavljivao da nije pristalica [[mir]]a po svaku cenu, ukoliko on vodi u [[genocid nad Srbima]]:
Red 91:
{{citat|Čini mi se da je u ovom trenutku Beograd, na žalost, pravi petokolonaški grad, pun smutljivaca, kukavica, lažnih pacifista, navijača za suprotni tabor, ali to nije čitava ova zemlja Srbija koja može sebi i u ovakvom trenutku da dozvoli taj luksuz i trpi tu menažeriju na svojoj grbači sa koje može da je strese kao onaj vepar sa Karađorđeve zastave koji stresa dosadne buve.<ref>Politika, 2.08.1991.</ref>|[[Momo Kapor]], maj 1992.}}
=== Podrška
{{citat|Među prvima smo im pokazali srednji prst. Odjednom smo mi najgori postali sinonim najboljih. Ljudi su negde odlazili ... Da li na ratište, da li van zemlje … Ne znam .... Mir, brate, mir, to je bila jedina solucija u to vrijeme za Direktor [[Radio B92|Radija B92]] [[Veran Matić]] o
{{citat|Najupečatljiviji momenat je ta snažna energija koja se pojavila i koju smo mogli da vidimo, jedna strašna želja da se zaustavi zlo. Ono što smo osećali tada, mislim da je bilo dvostruko - s jedne strane da je moguće zaustaviti rat i da je moguće sprečiti divljaštvo, ali u isto vreme i da to što radimo nije dovoljno. == Posledice ==
|