Podmorje (Podmorie, Podemorie) je naziv dijela srednjovijekovnog teritorija grada Trogira koji se pružao istočno od Malog polja do splitske granice. Od 13. do 15 stoljeća Podmorjem se naziva zapadni trogirski, a Dilat istočni splitski dio Kaštelanskog polja. Taj toponim označava kraj uz more kao i kod baltičkih Slavena koji su jedan dio svoje obale nazivali Podmorje. U notarskim spisima ovaj toponim se piše Podmorie i Podemorie. U našoj historiografiji sporno je pitanje da li je taj toponim označavao naziv jedne od starohrvatskih župa koju je car Konstantin Porfirogenet nazvao Paratalasija. Prvi siguran spomen Podmorja je u jednom ugovoru o obradi zemlje iz 1249. godine koji je sklopio Trogirani Grgur, sin kneza Ilije, s Vukom iz Podmorja (..in Podemorie supratus...). Godine 1303. odrekao se knez Juraj Šubić svojih prava i prepustio Podmorje Trogiranima, priznavši im cjelokupan teritorij od splitskih granica do Trogirskog (Malog ) polja. Ova isprava daje sliku o Podmorju kao cjelovitom prostoru u Kaštelanskom polju. Naselja u Podmorju ležala su na nižim predjelima brda na granici dviju gospodarskih zona ratarske i stočarske. Položaj naselja odaju i crkve izgrađene u njihovoj blizini. Prema povijesnim izvorima, u Podmorju su postojala ova naselja: Banje selo , Ostrog, Šušnjari, Radun, Špiljan, Žestinj, Kukljača, Seline, Bijaći i Baba. Osim tragova groblja (stećaka) oko nekih crkava nema tragova nekadašnjih naselja. U to vrijema kuće su bile izgrađene od suhozida, drveta i pletera oblepljenog blatom.

IzvoriUredi

Vjeko Omašić, Kaštela od prapovijesti do početeka XX. stoljeća, Dugi Rat, 2001, ISBN 953-97909-1-3