Pelorus Jack je bio Rissov dupin poznat po tome što je u periodu od 1888. godine do travnja 1912. godine dočekivao i pratio brodove kroz dio mora u Cookovom prolazu na Novom Zelandu. Pelorus Jack se najčešće pojavljivao u zaljevu Admiralty, u blizini Francuskog prolaza, opasnog dijela mora između Wellingtona i Nelsona.

Fotografija Pelorusa Jacka iz 1909. godine.

Pelorus Jack je bio četiri metra dug, bijele boje sa sivim linijama ili sjenkama, i imao je veliku, bijelu glavu. Iako njegov spol nikada nije utvrđen, preko fotografija je utvrđeno da se radi o Rissovom dupinu (Grampus griseus), što je bilo prilično neobično jer je u historiji Novog Zelanda zabilježeno samo 12 slučajeva prisustva te vrste u tom dijelu mora.

Pelorus Jack je redovito pratio brodove, a isti su ponekad znali čekati da se pojavi prije nego su nastavili plovidbu. Godine 1904., nepoznati član posade broda SS Penguin pokušao je ustrijeliti Jacka puškom. Pelorus Jack je preživio i nastavio pomagati brodovima, mada prema legendi više nije pomagao Penginu, koji je 1909. godine doživio havariju u Cookovom prolazu. Nakon tog incidenta, novozelandska legislativa predložila je zakonsku zaštitu Pelorusa Jacka, što je i urađeno 26. rujna 1904. godine u sklopu Zakona o morskom ribarstvu. Dupin je bio pod zaštitom zakona sve do svog kasnijeg nestanka, a vjeruje se da je ovime postao prva pojedinačna životinja zaštićena zakonom u svijetu.

Dupin je posljednji put viđen u travnju 1912. godine. Postojale su brojne glasine o razlogu njegova nestanka, među kojima i ona da su ga strani kitolovci ubili harpunom. Ipak, kasnija istraživanja sugerirala su da je Pelorus Jack bio stara životinja (bijela glava i blijedo tijelo kao indikatori istog) te da je vjerojatno umro od starosti.