Paranoja (što dolazi od od grčke riječi παράνοια za "ludilo" ili "bezumnost") je izraz kojim se opisuje tjeskoba i strah neke osobe uzrokovan iracionalnim idejama i/li nesposobnošću razlikovanja mašte od stvarnosti. Obično se pod tim podrazumijevaju psihopatološki simptomi vezani uz vjerovanje neke osobe da su on ili bliske osobe meta zavjere, zbog čega se kao jedan od sinonima za paranoju koristi i izraz manija proganjanja. Paranoja se najčešće javlja kao simptom duševnih bolesti, od kojih je najkarakterističnija paranoidna shizofrenija, ali se u starijoj psihijatrijskoj literaturi mogu naći i opisi tzv. "čiste" paranoje prilikom koje intelektualne sposobnosti pogođene osobe ostaju potpuno očuvane. Paranoja se također može javiti i kao posljedica specifičnih okolnosti (tzv. zatvorska psihoza), ali i tzv. induktivna psihoza, prilikom kojom paranoik svoje sumanute fiks-ideje uspjeva prenijeti i nametnuti sebi bliskim osobama.

Povezano uredi

Literatura uredi

  • Canetti, Elias (1962). Crowds and Power. Translated from the German by Carol Stewart. Gollancz, London. 1962.
  • Farrell, John (2006). Paranoia and Modernity: Cervantes to Rousseau. Cornell University Press.
  • Freeman, D. & Garety, P. A. (2004). Paranoia: The Psychology of Persecutory Delusions. Hove: Psychology Press. ISBN 1-84169-522-X
  • Igmade (Stephan Trüby et al., eds.), 5 Codes: Architecture, Paranoia and Risk in Times of Terror, Birkhäuser 2006. ISBN 3-7643-7598-1
  • Kantor, Martin (2004). Understanding Paranoia: A Guide for Professionals, Families, and Sufferers. Westport: Praeger Press. ISBN 0-275-98152-5
  • Munro, A. (1999). Delusional disorder. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-58180-X
  • Sant, P. (2005). Delusional disorder. Punjab: Panjab University Chandigarh. ISBN 0-521-58180-X
  • Sims, A. (2002). Symptoms in the mind: An introduction to descriptive psychopathology (3rd edition). Edinburgh: Elsevier Science Ltd. ISBN 0-7020-2627-1
  • Siegel, Ronald K. (1994). Whispers: The Voices of Paranoia. New York: Crown.