Oker

Oker (njem. ocker < lat. ochra, bijeložut < grč. žut; blijed) je prirodni anorganski pigment kojemu je, uz veće primjese (prirodne) gline, glavni sastojak hidratizirani željezov(III) oksid (FeOOH x 0.4 H₂O), a sadrži i nešto manganovih i kalcijevih spojeva. Porastom udjela željeza (i mangana) boja okera prelazi iz žute u smeđu i crvenosmeđu. Boju mijenja i žarenjem; najprije postaje intenzivnijom, a zatim prelazi i tamnije nijanse uz istodobno povećanje pokrivne moći.

Slika konja u okeru iz francuske pećine Lascaux

U prahistoriji se oker upotrebljavao za bojenje i slikanje, ali i u obredne svrhe. Crveni oker simbolizira boju života i stari su mu narodi pripisivali snagu krvi. Već od paleolitika rabio se za posipanje tijela pokojnika ili se pokojniku prilagao u grob kao grumen. Zbog toga su i neke prahistorijske zajednice dobile ime prema tom običaju, primjerice kultura grobova s okerom. Poslije se rabio kao važan pigment za boje i lakove, a danas su ga iz uporabe gotovo potpuno istisnuli sintetski željezni oksidi, pa se žuti sintetski željezni oksid također naziva okerom.

Izvor

• Hrvatska enciklopedija (LZMK), Broj 8 (O-Pre), str. 59., Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006., ISBN 953-6036-38-X