Mejbomografija je minmimalno invazivna dijagnostička metoda u oftalmologiji kojom se snimanjem slike ili filma i na osnovu toga dobija uvid u siluetu morfološke strukture Mejbomovih žlezda

Oprema uredi

Kod prvih uređaja za mejbomografiju evertirani kapci su bili prosvetljeni sa kožne strane belim svetlom, a slika je beležena na crno-beli ili infracrveni film.[1][2]

Najnoviji mejbomografi su mobilni, ručni i multifunkcionalni sistemi koji imaju infracrvene emitujuće diode (LED diode) fiksirane za infracrvene kamere. Ovim uređajima se može snimiti video zapis ili slika.

Tumačenje rezultata uredi

Radi postavljanja dijagnoze MGD, potrebno je nalaz mejbomografije posmatrati u sklopu cele kliničke slike, a ne izolovano.[3][4]

Jedan od načina gradiranja nalaza mejbomografije (meiboscore) koriste Arita i autori da uporede pacijente sa MGD i kontrolnu grupu zdravih.

Ovaj sistem gradiranja nalaza mejbomografije u kombinaciji sa simptomima i nalazom abnormalnosti na rubovima kapaka daje senzitivnost od 84,9% i specifičnost od 96,7% u diferencijaciji dve ispitivane grupe.[5]

Izvori uredi

  1. .Robin JB, Jester JV, Nobe J, Nicolaides N, Smith RE. In vivo transillumination biomicroscopy and photography of meibomian gland dysfunction. A clinical study. Ophthalmology 1985;92:1423-6
  2. Mathers WD, Daley T, Verdick R. Video imaging of the meibomian gland. Arch Ophthalmol 1994;112:448-9.
  3. Pult H, Riede-Pult BH. Non-contact meibography: keep it simple but effective. Cont Lens Anterior Eye 2012;35:77-80.
  4. Finis D, Ackermann P, Pischel N, Konig C, Hayajneh J, Borrelli M, et al. Evaluation of meibomian gland dysfunction and local distribution of meibomian gland atrophy by non-contact infrared meibography. Curr Eye Res 2015;40:982-9.
  5. .Arita R, Itoh K, Maeda S, Maeda K, Furuta A, Fukuoka S, et al. Proposed diagnostic criteria for obstructive meibomian gland dysfunction. Ophthalmology 2009;116. 2058-63 e1.

Spoljašnje veze uredi