Malajski jezik (ISO 639-3: msa) je makrojezik i glavni jezik malajske grane austronezijske jezične porodice. Kao prometni jezik indijskih, kineskih i europskih trgovaca (a u prošlosti i jezik islamske ekspanzije), on se govori po čitavoj Indoneziji i na malajskom poluotoku sve do južnog Tajlanda. On tvori podlogu standardnog malajskog jezika Malezije (nazivanu malezijskom jezikom), a i službenog jezika Indonezije (nazivanu indonezijskim jezikom). U toku svoga širenja primio je mnoge elemente iz sanskrta, tamilskog, arapskog, kineskog, portugalskog, nizozemskog.

Govorni malajski jezik znatno se razlikuje od pisanog (time što upotrebljava korijene riječi umjesto izvedenica, što izostavlja vezne čestice itd.) Ovaj se jezik dijeli na više dijalekata: riuski, južnosumatrijski, molučki, džakartski...

Pod utjecajem Engleza i Nizozemaca uvedena je latinica.

Individualni jezici uredi

Vanjske veze uredi