Izreke Sekstove

Izreke Sekstove su helenistički pitagorejski spis koji je bio popularan i među ranim hrišćanima. U pitanju je zbirka moralnih maksima i normi ponašanja koja je cirkulirala u kršćanskim krugovima pri kraju II i početkom III stoljeća.[1]

Kodeksi zbirke Nag Hammadi, otkrivene u Egiptu 1945.

Sentencije su paganskog podrijetla, dolaze pod imenom pitagorejskog filozofa Seksta. Većina je izreka nadahnuta platonističkim idejama: naglašavaju momente očišćenja, prosvjetljenja, oboženja. Preporučuju umjerenost u jelu, pilu, spavanju, bračnom životu (ženidba je u maloj cijeni: Izr. 13, 273). Pojam Boga je platonistički. Spis nam pokazuje »u kolikoj je mjeri popularno-filozofska etika poganskih i kršćanskih platonika bila zajednička« (H. Kraft).

Neki je kršćanin pri kraju II stoljeća načinio kršćansku reviziju tih sentencija, ali više u negativnom smislu negoli u pozitivnom, tj. tako da je više poganskih elemenata uklonio nego kršćanskih unio. Možda je taj kršćanski redaktor bio Klement Aleksandrijski. To se zaključuje iz srodnosti mnogih maksima sa životnom filozofijom Klementovom.[1] Najraniji pomen ove zbirke je sredinom 3. veka od Origena, prvog kršćanskog autora koji s pohvalom pominje Sekstove sentencije.[2] Iz ove zbirke je je Rufin (+410) preveo 451 sentenciju sa grčkog na latinski.[1] Iako je većina izreka nekršćanskoga porijekla, one su uživale veliku popularnost u kršćanskim krugovima, pa i ne čudi njihova prisutnost među tekstovima iz Nag Hammadija.[3]

U 20. veku je fragmentarni koptski rukopis Sekstovih izreka otkriven zajedno sa ostalim spisima knjižnice Nag Hamadi. Od otprilike trideset i devet izvornih stranica Sekstovih izreka, sačuvano je tek deset. Prije otkrića fragmentarne koptske verzije u Kodeksu XII knjižnice Nag Hammadi, Izreke Sekstove bile su poznate iz latinskog, sirijskog, armenskog i gruzijskog prijevoda, kao i iz dva rukopisa na izvornom grčkom jeziku.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  2. Origen, Contra Celsum, 8, 30; Commentary on Matthew, xv. 3
  3. Henry Chadwick, The Sentences of Sextus; A Contribution to the History of Early Christian Ethics, Texts and Studies 5, Cambridge: The University Press, 1959.

Vidi još uredi

Eksterni linkovi uredi