Izborni cenzus
Izborni cenzus je izraz kojim u najširem smislu označava skup uvjeta i kriterija koja neki kandidat ili kandidatska lista na izborima mora ispuniti da bi se mogla natjecati, biti izabrana ili ostvarivati određene zakonske privilegije na temelju izbornih rezultata. U prošlosti su se, tako, pod izbornim cenzusom podrazumijevali ekonomski kriteriji kao što su nekretnine i novac potencijalnog kandidata nužnih za pasivno biračko pravo; danas se pod time može podrazumijevati broj potpisa potencijalnih birača nužan za prihvaćanje kandidature za ostvarivanje vlasti, odnosno novčana svota koja se prilaže kao kaucija (a što za svrhu ima obeshrabrivanje lažnih i neozbiljnih kandidatura).
U svom užem, odnosno uobičajenom, smislu izborni cenzus, često navođen i kao izborni prag, se odnosi na biranje kandidatskih lista u proporcionalnom izbornom sistemu, odnosno označava minimalni broj glasova, odnosno njihov postotak u odnosu na ukupan broj glasova, na temelju kojih ta lista može ući u predstavničko tijelo i sudjelovati u raspodjeli mandata. Najpoznatiji primjer takvog izbornog cenzusa jest izborni sistem za njemački federalni i pokrajinske parlamente, koji dozvoljava raspodjelu mandata samo onim strankama i kandidatskim listama koji osvoje 5 % glasova. U Njemačkoj, a i drugim zemljama, se njegovo uvođenje tumačilo potrebom da se stabilizira politička scena, odnosno pristup vlasti ograniči na umjerene, a zapriječi ekstremističkim opcijama s ruba političke scene.
S druge strane, izborni cenzus, pogotovo kada je postavljen visoko - za što se kao najekstremniji primjer navodi Turska sa 10 % - je čest predmet kritika s obzirom da svojim postojanjem kompromitira glavnu svrhu proporcionalnog sistema, odnosno iskrivljuje volju biračkog tijela isto onako, a nekada čak i više od većinskog sistema; tako je, na primjer, u Rusiji 1995. godine je čak 45 % glasova "propalo" jer su dani strankama ispod cenzusa.
U nastojanju da se izbjegnu takvi problemi, neke su zemlje uvele posebne kriterije za izbor manjinskih zastupnika i stranaka, odnosno uvele podjelu na više izbornih jedinica koje pogoduju manjim strankama s jakom regionalnom bazom.
Na prostoru bivše Jugoslavije gotovo sve zemlje koriste izborni cenzus. U Hrvatskoj on iznosi na 5 % (po izbornim jedinicama), u Srbiji 3 % (na razini države), a u Crnoj Gori 3 % (na razini države).