Holger Štark (prof. dr. hc.) (rođen 15. septembra 1962 godine u Basumu) je nemački farmaceut i profesor na Hajnrih Hajne univerzitetu u Diseldorfu (engl. Heinrich Heine University, Düsseldorf).[1] Stark je jedan od pronalazača aktivne supstance pitolizant (Wakix, Ozawade)[2], koja je do danas jedini registrovani antagonist histaminskog H3 receptora za primenu u terapiji.[3][4]

Holger Štark (2018)

Profesionalna dostignuća uredi

Štark je studirao farmaciju na Slobodnom Univerzitetu u Berlinu (engl. Free University of Berlin) od 1982. go 1986. godine. Stručni ispit je položio 1987. godine. Na doktoratu je radio u periodu od 1987. do 1991 na Institutu za Farmaciju  Slobodnog Univerziteta u Berlinu pod mentorstvom profesora Walter Schnuck-a, u saradnji sa profesorom Jean-Charles Schwartz-om (Bioprojet, Pariz, Francuska) i profesorom Charon Robin Ganelli-jem (London, Engleska). Odbranom svoje doktorske disertacije u decembru 1991. godine, u kojoj se bavio razvojеm prolekova agonista i antagonista histaminskog H3 receptora, stiče zvanje doktora prirodnih nauka uz najviše pohvale - summa cum laude.[1]

Nakon odbrane doktorata, bavio se i razvojem novih liganada koji selektivno modifikuju receptore slične dopamin D2 receptoru u saradnji sa Dr. Pierre Sokoloff sa Nacionalnog instituta za naučna i medicinska ispitivanja (franc. Unité de Neurobiology et Pharmacologie – INSERM) (Pariz, Francuska). Godine 1999. habilitira iz oblasti farmaceutske hemije sa monografijom „Dopamin D3 receptor ligandi kao farmakološki alati i potencijalni medicinski produkti“.[1]

Izabran je u zvanje C3-profesora iz uže naučne oblasti Farmaceutska i medicinska hemija na Johan Wolfgang Goethe Univerzitetu u Frankfurtu na Majni, dok je u zvanje W3 profesura biran 2007. godine. U 2013. godini izabran je u zvanje W3 profesora na Heinrich Heine univerzitetu u Dizeldorfu. U 2016. godini dobija počasni doktorat Univerziteta u Nišu (Srbija) za svoja izuzetna naučna dostignuća i promociji međusobne saradnje.[5] U periodu od 2004 do 2019, Holger Štark je bio glavni urednik naučnog časopisa Arhiv za farmaciju (engl. Archiv of Pharmacy - Chemistry in Life Sciences).[2] Štark je autor više od 240 origninalnih i revijskih naučnih radova i poglavlja knjiga. Uključen je u 10 internacionalnih patenata, sa više od 60 nacionalnih prijava.[1]

Naučni rad i oblast interesovanja uredi

Štark je posvetio svoju akademsku karijeru dizajnu i sintezi potencijalnih lekova. Njegovo istraživanje se fokusira na razvoj novih sintetskih liganada G-protein receptora visokog afiniteta i selektivnosti. Rad zasniva na kombinovanju hemijske sinteze i racionalnog dizajna lekova sa farmakološkim i biološkim testiranjima, u cilju razvoja farmakoloških alata, poput fluorescentnih liganada i dobijanju potencijalnih lekova za terapiju Parkinsonove, Alchajmerove i drugih neurodegenerativnih bolesti.[6] Dodatne oblasti istraživanja su  ligandi NMDA receptora, sfingolipidi, inhibicija enzima (monoaminooksidaze, holinesteraze), ciklooksigenaze, arahidonat-5-lipooksigenaze i jonski kanali.[1]

Članstva uredi

Štark je član brojnih farmaceutskih i naučnih udruženja i organizacija poput Nemačkog farmaceutskog društva (DPhG), čiji je bio predsednik u pokrajni Hessen u periodu od 2004. do 2013. godine. Od 2014. godine je u upravnom odboru DPhG ogranka u pokrajni Rheinland. Takođe je član Udruženja hemičara nemačke (GdCh) i Evropskog društva istraživanja histamina (engl. European Histamine Research Society – EHRS). Ko-osnivač je Farmaceutske škole u Frankfurtu.

Nagrade i priznanja[1] uredi

  • 1992: Joachim Tiburtius Prize 1992 – priznanje pokrajne Berlin za izvanrednu doktorsku disertaciju, Berlin
  • 1997/2004: PHOENIX Pharmacy Science Prize – nagrada za farmaceutsku hemiju PHOENIX Pharmahandel AG & Co., Heidelberg and Erlangen
  • 2000: Izbor u zvanje redovnog profesora (C3), na Johann Wolfgang Goethe Univerzitetu u Frankfurtu na Majni (prihvatio)
  • 2005: Izbor u zvanje redovnog profesora (W3), na Tehničkom univerzitetu Carolo-Wilhelmina u Braunschweig-u (nije prihvatio)
  • 2007: Izbor u zvanje redovnog profesora (W3), na Johann Wolfgang Goethe Univerzitetu u Frankfurtu na Majni (prihvatio)
  • 2008: Poziv za šefa katedre za  farmaceutsku hemiju na Univerzitetu Leopold Franzens, Insbruk (Austrija) (nije prihvatio)
  • 2008: Priznanje Hesenskog Univerziteta za izvrsnost u nastavi 2008 „Projekat radne grupe ili organizacione jedinice” četvrto mesto
  • 2013: Izbor u zvanje redovnog profesora (W3),  na Hajnrih Hajne Univerzitetu u Dizeldorfu (prihvatio)
  • 2016: Promocija u počasnog doktora nauka Univerziteta u Nišu, Srbija
  • 2018: Priznanje Hajnrih Hajne Univerziteta za izvrsnost u nastavi 2018 za “Inovativne koncepte nastave”[7]

Izvori uredi