Hegesip
Hegesip (Ἡγήσιππος Hegesippos) (oko 110 — 180[1]) je bio ranohrišćanski hroničar iz 2. vijeka.
Rođen u Siriji ili Palestini, znao je hebrejski, i najvjerojatnije je bio Židov. Hegesip je prvi kršćanin za kojega znamo da je poduzeo da utvrdi pravu kršćansku predaju, pomoću suglasnosti u crkvama osnovanim od apostola. On je to poduzeo izazvan širenjem gnostičkih učenja, u želji da utvrdi pravu apostolsku tradiciju. U tu je svrhu pošao na putovanje sve do Rima i tijekom putovanja susretao se s mnogim biskupima te je posvuda, u svakom gradu, nailazio na ispravno naučavanje.[2] Euzebije Cezarejski navodi, u vezi s time, iz Hegesipa posebno fragmenat u kojem se govori o njegovu boravku u Korintu i u Rimu.

Ovaj fragment je prva poznata lista biskupa, pismeno fiksirana, u svrhu potvrđivanja nepretrgnutog slijeda nasljedstva od apostola.[2] Danas se općenito zaključuje da je Hegesip došao u Rim za vrijeme Anicetovo (154—165) i ostao do Eleuterija (174—189). Otišavši natrag na Istok, on je, prvenstveno na temelju saznanja što ih je stekao na putovanju, napisao djelo »Uspomene« (Hypomnemata), u 5 knjiga, u kojima je iznio »besprijekornu predaju apostolskog navješćivanja« (Hist. eccl. 4, 8, 2). Euzebije citira više mjesta iz Hegesipa, ali su citirana mjesta uglavnom povijesnog karaktera, naročito se tiču povijesti Crkve u Jeruzalemu.
Za teološki razvitak Hegesip je veoma važan po tome što je postavio načelo tradicije, i to suglasne tradicije u Crkvama na temelju nepretrgnutog apostolskog nasljedstva. To će načelo preuzeti i Irenej.[2]
IzvoriUredi
- ↑ The Chronicon Paschale places the death of Hegesippus in the reign of the Roman Emperor Commodus.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
- ↑ Euzebije, Hist, eccl. 4, 22, 2—3