Wikipedija

H. Allen Orr

H. Allen Orr (Hampton, 11. 7. 1960. – ), američki evolucijski biolog, kritičar i akademik.

H. Allen Orr
Rođenje 11. 7. 1960. (1960-07-11) (dob: 64)
Hampton, Virginia, SAD
Državljanstvo američko
Institucija Univerzitet u Rochesteru
Alma mater Koledž Williama i Mary (B.S.; M.S.)
Univerzitet u Chicagu (Ph.D.)

Biografija

uredi

Orr je rođen 1960. u Hamptonu kao sin Harolda Allena i Jacqueline Shaw Orr. Visoko obrazovanje započeo je na Koledžu Williama i Mary u Williamsburgu na kojem je 1982. stekao titulu prvostupnika (B.S.) odnosno 1985. magistra (M.S.). Kasnije odlazi na Univerzitet u Chicagu i 1990. brani doktorat na temu "Genetika postzigotične reproduktivne izolacije kod Drosophila" (engl. The genetics of postzygotic reproductive isolation in Drosophila). Od 1990. do 1993. pohađao je postdoktorski studij Kalifornijskom univerzitetu u Davisu, a akademsku karijeru ostvario je na Univerzitetu u Rochesteru gdje je od 1993. do 1996. prvo radio kao asistent, potom od 1996. do 2000. kao izvanredni profesor, te od 2000. kao redovni profesor. Orrovo kapitalno djelo je knjiga Speciation koju potpisuje s Jerryjem A. Coyneom, a aktivno je doprinosio i za eminentne naučne časopise kao što su Nature, PNAS, Evolution i Science. Dobitnik je Guggenheimove, Packardove, Sloanove i Rockefellerove stipendije za naučna istraživanja, a primio je i Dobzhanskyjevu nagradu od strane Društva za proučavanje evolucije (engl. Society for the Study of Evolution), nagradu za mladog istraživača od strane Američkog društva prirodoslovaca (engl. American Society of Naturalists), te medalju Darwin–Wallace od strane Linneovog društva u Londonu (engl. Linnean Society of London). Također, godine 2002. studentsko društvo proglasilo ga je najboljim profesorom prirodnih nauka na Univerzitetu u Rochesteru. Orr se istaknuo i kao kritičar pišući osvrte za časopise The New Yorker, The New York Review of Books, Boston Review i dr. U braku je s Lynne A. Hamilton kojom se oženio 12. 8. 1982. godine.

Opus

uredi

Djelomična lista djela:

Monografije
  • The genetics of postzygotic reproductive isolation in Drosophila, Chicago: University of Chicago, 1990 (disertacija)
  • Speciation (koautor: Jerry A. Coyne), Sunderland, Massachusetts: Sinauer Associates, 2004, ISBN 9780878930913
Članci
  • "A test of Fisher’s theory of dominance", PNAS[1]
  • "Haldane's rule has multiple genetic causes", Nature[2]
  • "A mathematical model of Haldane's rule", Evolution[3]
  • "The evolutionary genetics of speciation", Phil. Trans. Roy. Soc. Lond. B[4]
  • "The population genetics of adaptation: the distribution of factors fixed during adaptive evolution", Evolution[5]
  • "Haldane's rule is obeyed in taxa lacking a hemizygous X", Science[6]
  • "Morphological innovation and developmental genetics", PNAS[7]
  • "Adaptive evolution drives divergence of a hybrid inviability gene in Drosophila", Nature[8]

Reference

uredi
  1. ↑ Orr, H. A. 1991. A test of Fisher’s theory of dominance. Proc. Nat. Acad. Sci. USA 88: 11413-11415.
  2. ↑ Orr, H. A. 1993. Haldane’s rule has multiple genetic causes. Nature 361 532-533. [v. “News and Views” od J. Brookfield: Nature 361: 496-497.]
  3. ↑ Orr, H. A. 1993. A mathematical model of Haldane’s rule. Evolution 47: 1606-1611. [v. “News and Views” od Jerry Coyne: Nature 363: 298.]
  4. ↑ Jerry A. Coyne and H. A. Orr. 1998. The evolutionary genetics of speciation. Phil. Trans. R. Soc. Lond. B 353: 287-305. [preštampano u Evolution of Biological Diversity, ur. A. E. Magurran iR. M. May. str. 1-36. Oxford University Press, Oxford, 1999. Also reprinted in Evolutionary Genetics: from Molecules to Morphology, ur. R. S. Singh i C. B. Krimbas, Cambridge University Press, Cambridge, 2000. Preštampano u Evolution, 2. izd., ur. M. Ridley, Oxford University Press, Oxford, 2003]
  5. ↑ Orr, H. A. 1998. The population genetics of adaptation: the distribution of factors fixed during adaptive evolution. Evolution 52: 935-949. [v. “News and Views” od N. Barton: Nature 395: 751-752. v. Science 284: 2106-2107.]
  6. ↑ Presgraves, D. C. i H. A. Orr. 1998. Haldane’s rule is obeyed in taxa lacking a hemizygous X. Science 282: 952-954. [v. “Perspectives” od M. Turelli: Science 282: 889-891.]
  7. ↑ Marshall, C. R. H. A. Orr, and N. H. Patel. 1999. Morphological innovation and developmental genetics. Proc. Nat. Acad. Sci. USA 96: 9995-9996.
  8. ↑ Presgraves, D. C., L. Balagopalan, S. M. Abmayr, and H. A. Orr. 2003. Adaptive evolution drives divergence of a hybrid inviability gene in Drosophila. Nature 423: 715-719. [v. “News and Comment” od M. Noor: Nature 423: 699-700; v. Nature Reviews Genetics 4: 580; “Faculty of 1000”]

Vanjske veze

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=H._Allen_Orr&oldid=41819047