Gelazije I
Gelazije I. je bio 49. po redu papa, koji je stolovao od 492. do 496. godine. Na mjesto pape je došao s mjesta pomoćnika svog prethodnika Feliksa III. Pontifikat mu je obilježio nastavak Akakijeve šizme, odnosno raskol s bizantskom Crkvom, mada je Gelazije djelomično izašao u susret konstantinopolskom patrijarhu Eufemiju i njegovim uvjetima za ponovno ujedinjenje. S druge strane, Gelazije je bio poznat kao gorljivi branitelj halkedonske ortodoksije i borac za jačanje papskog autoriteta. Godine 494. je bizantskom caru Anastaziju poslao pismo poznato kao Duo sunt u kome iznosi doktrinu o međusobnoj odvojenosti papske (duhovne) i carske (svjetovne) vlasti, a koja će imati ključni uticaj na razvoj međunarodnog prava u srednjem vijeku. Borio se i protiv manihejaca koji su u njegovo doba ojačali u Rimu, te uveo služenje za manihejce "nečistog" vina u ritualu euharistije kako bi ih bolje "istjerao na čistinu". Gelazije je također nakon više vijekova borbe sa svjetovnih Rimljanima uspio ukinuti i popularni festival Luperkalija, koga je smatrao paganskim; on je zamijenjen blagdanom koji se zove Svijećnica/Sretenje Gospodnje.
| Gelezaije I | |
|---|---|
 | |
| Papinstvo počelo | {{{stolovanje_od}}} |
| Prethodnik | Feliks III |
| Nasljednik | Anastazije II |
| Rođen | ? Rimska Afrika ili Rim[1] |
| Umro | 19. 11. 496. Rim, Ostrogotsko Kraljevstvo |
Izvori
uredi- ↑ Browne, M. (1998). „The Three African Popes.”. The Western Journal of Black Studies 22 (1): 57–58. Pristupljeno 2008-04-10.
<ref> oznaka s imenom "ce-gelasius" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.