Eksodij (lat. exodium "završna igra") je komična scenska igra koja se u antičkom rimskom teatru prikazivala nakon tragedije.[1]

Još od 3. veka pne. kao eksodiji se izvode atelane, kratka pučka farsa s tipskim likovima, slična satirskoj igri kod Grka, a možda delom i inspirisana grčkom satirskom dramom, premda je određenu ulogu imao i uticaj flijačke farse i improvizovanih italskih fescenina.[2][3] Još Juvenal u 1–2. veku spominje "atelansku završnicu" (exodio Atellanae),[4] a isto tako i Svetonije u 2. veku (Atellanico exodio).[5]

Međutim, u doba Carstva atelanu je na rimskoj pozornici naposletku potisnuo mim, koji je uglavnom prikazivao zaplete iz gradskog života, a "po obliku i aktualnosti sadržine verovatno je bio nalik na današnje vodviljske skečeve"[6] te je kao takav bio pogodan da se prikazuje kao završna igra (exodium), kao neka vrsta veselog komada punog opscenosti.[7][8]

Reference uredi

  1. Dragiša Živković (ur.), Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd, 1992, s.v. "Eksodijum".
  2. The Oxford Classical Dictionary & s.v. Atellana
  3. Enciclopedia italiana Treccani.it, s.v. atellana.
  4. Juvenal, Satire, VI, 71.
  5. Svetonije, Tiberije, 45.
  6. Janković 1978, str. XII
  7. Budimir & Flašar 1991, str. 114
  8. Enciclopedia italiana Treccani.it, s.v. mimo.

Literatura uredi

Potraži pojam Eksodij u W(j)ečniku, slobodnom r(j)ečniku.
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd. 
  • Hornblower, Simon; Spawforth, Antony (2003). The Oxford Classical Dictionary. Oxford. 
  • Janković, Vladeta (1978). O rimskoj komediji, Terenciju i njegovom uticaju, u: Publije Terencije Afrikanac, "Komedije". Beograd. 
  • Smith, William; Wayte, William; Marindin, G. E. (1890). A Dictionary of Greek and Roman Antiquities. London. 
  • Enciclopedia italiana Treccani.it. 1930.