Efendi

Efendi (tur. Efendi) je bio oplemenjivajući naslov u Osmanskom Carstvu koji je značio «gospodin», slično smislu srednjevjekovnih europskih naslova sir, lord, seigneur, Herr, itd. Potječe iz srednjogrčkog αφέντης (afendis), izvorno iz starogrčkog αὐθέντης (authéntēs), i u bizantskom društvu je bio naslov poštovanja koji je značio «gospodar» ili «veličanstvo» i stoga je ušao u tursku kulturu u obliku osm. tur. افندی‎ (efendi). Riječ još postoji u turskom jeziku, mada nema nikakve pravne vrijednosti od kada je Kemal Atatürk uveo Zakon o prezimenu (1934) u Republici Turskoj. Za žene mjesto Efendi se nekad koristilo hatun («dama») ili suvremenije hanım.
U Bosni i Hercegovini je uobičajen stari naslov u lokalnom obliku Efendija. Koristi ga većinom muslimansko stanovništvo (v. Muslimani ili Bošnjaci) i odnosi si se prvenstveno za svećenika ili vjerski obrazovanog čovjeka. Dodaje se osobnom imenu ili imenu zvanja, u pismu spojena crticom ili bez nje (na pr. Ahmed-efendija, Hećim efendija, Ali efendi).[1]

IzvoriUredi

  1. „Hrvatska encikopedija”. encikopedija.hr. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07.