Dok se ponovno ne sretnemo (film)

Dok se ponovno ne sretnemo (また逢う日まで, Dok se ponovno ne sretnemo^?) je japanski crno-bijeli igrani film snimljen 1950. u režiji Tadashija Imaija. Po žanru je drama, a predstavlja adaptaciju romana Pierre et Luce francuskog pisca Romaina Rollanda. Radnja se događa u Tokiju za vrijeme Drugog svjetskog rata i prikazuje kako mladić i djevojka (koje tumače Eiji Okada i Yoshiko Kuga) pokušavaju u međusobnoj ljubavnoj vezi pronaći bijeg od stvarnosti rata koga preziru. Film je u Japanu doživio veliki uspjeh, te je dobio prvu nacionalnu filmsku nagradu Plave vrpce. Zbog toga, ali i zbog antiratnog stava, je, između ostalog, bio odabran da sljedeće godine predstavlja Japan na venecijanskoj Mostri, ali je zbog toga što nije na vrijeme pripremljena kopija sa titlovima uskočio Rashomon, koji će na kraju osvojiti Zlatni lav i tako Japanu osigurati mjesto u svjetskoj kinematografiji.

また逢う日まで
Yoshiko Kuga i Eiji Okada u sceni filma
Režija	Tadashi Imai
Predložak	Pierre et Luce; autor: Romain Rolland
Uloge	Eiji Okada Yoshiko Kuga
Muzika	Masao Oki
Fotografija	Shunichiro Nakao
Studio	Toho
Datum(i) premijere	21. 3. 1950 (1950-03-21)
Zemlja	Japan
Jezik	japanski

Vanjske veze

Dok se ponovno ne sretnemo (film) na Wikimedijinoj ostavi

• Dok se ponovno ne sretnemo na sajtu IMDb