Dok se ponovno ne sretnemo (film)

Dok se ponovno ne sretnemo (また逢う日まで?) je japanski crno-bijeli igrani film snimljen 1950. u režiji Tadashija Imaija. Po žanru je drama, a predstavlja adaptaciju romana Pierre et Luce francuskog pisca Romaina Rollanda. Radnja se događa u Tokiju za vrijeme Drugog svjetskog rata i prikazuje kako mladić i djevojka (koje tumače Eiji Okada i Yoshiko Kuga) pokušavaju u međusobnoj ljubavnoj vezi pronaći bijeg od stvarnosti rata koga preziru. Film je u Japanu doživio veliki uspjeh, te je dobio prvu nacionalnu filmsku nagradu Plave vrpce. Zbog toga, ali i zbog antiratnog stava, je, između ostalog, bio odabran da sljedeće godine predstavlja Japan na venecijanskoj Mostri, ali je zbog toga što nije na vrijeme pripremljena kopija sa titlovima uskočio Rashomon, koji će na kraju osvojiti Zlatni lav i tako Japanu osigurati mjesto u svjetskoj kinematografiji.

また逢う日まで
Yoshiko Kuga i Eiji Okada u sceni filma
RežijaTadashi Imai
PredložakPierre et Luce; autor:
Romain Rolland
UlogeEiji Okada
Yoshiko Kuga
MuzikaMasao Oki
FotografijaShunichiro Nakao
StudioToho
Datum(i) premijere
21. 3. 1950 (1950-03-21)
Zemlja Japan
Jezikjapanski

Izvori

uredi

Vanjske veze

uredi