Digresija (lat. digressio - udaljavanje), u govoru ili književnom djelu, mjesto na kojem se autor udaljava od glavne teme kako bi ispričao anegdotu, opisao krajolik ili uspomenu, iznio promišljanja, i slično. Autor se nakon privremenog udaljavanja vraća na glavnu temu, s kojom digresija može biti u znatnoj ili jedva zamjetnoj vezi.[1][2]

U književnom pripovijedanju, autor digresijama prekida glavnu nit izlaganja i slabi jedinstvo radnje. Takav postupak kod čitatelja može postići nekoliko efekata. Digresija može poslužiti kao razonoda i odmor za čitatelja, ili još više pojačati interes za tekst.[1] Važan je stilski postupak u književnosti, i može se izvesti na velik broj načina.[1] Zauzima značajno mjesto u epici.[1]

Osim kao tehnika u književnom pripovijedanju, digresija se koristi i u ne-književnim oblicima pisanja te u govorništvu.[2]

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Tvrtko Čubelić, Književni leksikon, str. 109, 3. izdanje, Zagreb, 1972.
  2. 2,0 2,1 Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 67, ISBN 978-0-19-860883-7