Bogdan Ogrizović

Bogdan Ogrizović (Zagreb, 30. ožujka 1911. — Zagreb, 20. prosinca 1943.) je bio hrvatski srednjoškolski nastavnik i sudionik drugog svjetskog rata na partizanskoj strani.

Spomen-ploča u predvorju Pete gimnazije u Zagrebu, posvećena Bogdanu Ogrizoviću i učeniku Predragu Herucu.

Životopis

Rodio se u Zagrebu 30. ožujka 1911. godine, kao sin književnika i političara Milana Ogrizovića. U rodnom gradu je završio srednju školu i Filozofski fakultet. Bio je asistentom na katedri za fiziku i profesor u Prvoj i Petoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Za vrijeme šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića, Ogrizović je vrlo aktivno radio s učenicima. Članom Komunističke partije Jugoslavije postao je 1934. godine. Te su ga godine vlasti prvi put uhitile i to zbog sudjelovanja u studentskim demonstracijama.

Kada je Zagreb došao pod NDH, Bogdan Ogrizović je bio obnašao dužnost sekretara Četvrtog rejonskog komiteta KPJ. Uskoro je bio izabran za predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora grada Zagreba. Ustaše su ga uhitile 2. srpnja 1943. godine. Ništa nije priznao policiji za vrijeme dok ga je ispitivala i mučila. Njegova supruga Slava više je puta intervenirala kod pojedinaca u vladi NDH, ali ništa nije poduzeto oko Bogdanovog oslobođanja.

Dana 20. prosinca je zajedno s Milovanom Kovačevićem i još 14 drugih antifašističkih boraca odveden je na vješanje u Dubravu. Nekoliko dana kasnije, njegovo tijelo je pokopano na Mirogoju. Prilikom polaganja lijesa u grob pokraj svog pokojnog oca, Bogdanova majka je izjavila: "Milane evo ti sina, poklon Nezavisne Države Hrvatske".

Nasljeđe

Gimnazija u Klaićevoj ulici br. 1, u kojoj je Ogrizović nekad predavao, nosila je njegovo ime sve do 1990-ih. Danas u Zagrebu knjižnica i čitaonica u Preradovićevoj 5 nosi njegovo ime.

Izvori

• Stipe Ugarković, dr. Ivan Očak, Zagreb grad heroj: spomen-obilježja revoluciji. „August Cesarec“, Zagreb 1979.