Bitka na Eurimedonu
Pomorska bitka na Eurimedonu se godine 466. pne. zbila na rijeci Eurimedon u Pamfiliji u Maloj Aziji, a vodila se između Delskog saveza pod atenskom dominacijom i Perzije.
| Bitka na Eurimedonu | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Rijeka Eurimedon | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||
| Delski savez | Perzijska Monarhija | ||||||||
| Komandanti i vođe | |||||||||
| Kimon | Titrafst, Ferendatis † | ||||||||
| Snage | |||||||||
| 250 brodova (Plutarh) 350 brodova (Diodor) |
350 brodova | ||||||||
| Žrtve i gubici | |||||||||
| nepoznat | nepoznati | ||||||||
Pozadina
urediNakon što su u bitkama kod Salamine i Plateje Perzijanci izbačeni iz Grčke, grčko-perzijski ratovi su ušli u novu fazu. Atena, koja se među grčkim polisima smatrala ugroženijom od Perzijske Monarhije, ali također imala i trgovinske interese, nastojala je u začetku spriječiti svaki novi perzijski pokušaj invazije. Zbog toga je trebalo eliminirati sve potencijalne perzijske baze na istočnoj obali Egejskog mora, ali također i iskoristiti činjenicu da su se na njoj nalazili brojni gradovi-države gdje su živjeli Atenjanima srodni Jonski Grci. Zbog toga je Atena formirala Delski savez, kome su se, dobrovoljno ili pod prisilom, priključili gotovo svi grčki polisi i otoci u Egejskom moru.
Saveznička flota pod Kimonom - za koju različiti izvori (Plutarh i Diodor) - navode da je brojala oko 350 brodova je krenula u pohod na obalu Male Azije, tražeći od tamošnjih gradova da otkažu poslušnost Perzijancima i priključe se Delskom savezu. Gradovi u Kariji su se uglavnom predali bez borbe, dok su se odupirali gradovi s miješanim grčko-perzijskim stanovništvom. Najduže i najupornije se opirao Fasilida, u kome su većinom živjeli Grci. Međutim, kada su pripadnici savezničkog kontingenta s otoka Hios, tradicionalno prijateljskog prema Fasilidi, ispalili strijele s porukama, građani Fasilide su se predali. Nakon što je očistio obalu Karije, Kimon je nastavio prema Likiji gdje su gradovi također otkazivali poslušnost Perzijancima.
Nastojeći suzbiti grčku ofenzivu, Perzijanci su skupili veliku vojsku i flotu na ušću rijeke Eurimedon. Flotom je komandirao Titrafst, za koga neki antički izvori navode da je bio nezakoniti sin kralja Kserksa. Vojskom je komandirao Ferendatis, dok drugi izvori navode da je komandant bio izvjesni Ariomand. Perzijanci su navodno imali 350 brodova.
Tok bitke
urediO samom toku bitke postoje proturječni navodi od strane Plutarha i Diodora.
Prema Plutarhu, perzijska flota pod Ariomandom je bila usidrena kraj ušća Eurimedona, čekajući pojačanje od oko 80 feničanskih brodova s Cipra. Prije nego što je pojačanje stiglo, Kimon je napao i razbio perzijsku flotu. Preživjeli mornari su se iskrcali na kopno i priključili kopnenoj vojsci. Kimon se potom i sam iskrcao te izvršio noćni napad na logor. Došlo je do duge i krvave borbe u kojoj su Grci na kraju bili pobjednici, dobivši mnogo zarobljenika. Nedugo potom je došlo i feničko pojačanje Perzijancima, ne znajući za poraz glavnine flote. Ono se pokušalo skloniti na otok Hidra, ali ih je Kimon uspio uhvatiti i uništiti.
Diodor, pak, navodi da je do pomorske bitke, zapravo, došlo kraj Cipra. Tamo je Kimon uspio razbiti perzijsku flotu, a potom zarobiti veliki broj perzijskih brodova. S njima je došao pred ušće Eurimedona gdje se nalazio logor perzijske kopnene vojske. Misleći da je riječ o vlastitim snagama, Perzijanci su ih propustili u logor na što je došlo do iznenadnog napada u kome je ubijen Ferendatis.
Većina historičara je sklonija Plutarhovoj verziji događaja.
Posljedice
urediVeliki poraz na Eurimedonu je imao značajne posljedice za Perzijsku Monarhiju, koje je za duže vrijeme prestalo biti pomorskom silom u istočnom Mediteranu. Atena je, pak, njome potvrdila svrhu Delskog saveza, ali se i sama nametnula kao velika sila, odnosno započela stvarati vlastitu hegemoniju u Egejskom moru. Takvo je stanje ostalo sve do propasti atenske ekspedicije u Egipat nekoliko godina kasnije.
Vanjske veze
uredi- Slike na Livius.org
- [1] za Diodorovu "Biblioteku"
- [2] za Tukididove "Historije"
- [3] za Plutarhov prikaz