Aequum
Aequum, rimske kolonije u selu Čitluk kraj Sinja.
Položaj
urediDolina srednjeg toka rijeke Cetine i njeno okolno-gravitirajuće pripadajuće područje tzv. Cetinska krajina predstavlja okosnicu čitave regije i zasebnu geografsku regiju brdovite Dalmatinske Zagore. Njen 100km dug tok prolazi kroz tamošnja suha kraška polja pokrivena submediteranskom vegetacijom, u čijem se krilu upravo sačuvalo najviše arheoloških ostataka materijalne kulture.
Današnji Čitluk nalazi se u neposrednoj blizini grada Sinja i na rubnom području njegovog prostranog Sinjskog polja. U antičko vrijeme dosegao je doseljenjem rimskih vojnika, odnosno, kolonista sredinom 1.st.po.Kr. status agrarne veteranske kolonije, osnovane za vrijeme vladavine cara Klaudija (41.-54.godine) koja po njemu i nosi sluzbenu carsku titulaturu grada colonia Claudia Aequum, kao jedino naselje takvog stupnja u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Grad četvrtasta oblika odlikuje klasični antički urbanizam (urbs quadrata) s pravilnim ortogonalnim rasterom ulica, brojnim javnim građevinama te gradskim fortifikacijama kao atributom antičkog grada. To je posljednje rimska kolonija utemeljena na istočnojadranskoj obali, odnosno, u njoj gravitirajućem području. Dotičan grad također je pravilno strukturiran, sa središtem i forumom na križanju karda i dekumana. Aequum je zapravo je središte širega okolnog područja na kojem žive kolonisti, gdje pretežu javni sadržaji i gdje ima malo prostora predviđenog za stanovanje. Kolonisti iz okolice u naseobini zadovoljavaju svoje upravne, kulturne, religijske kao i društveno-rekreacijske potrebe. Također se na području rimskog Aequuma pretpostavlja postojanje građevine amfiteatra, namijenjene za priređivanje surovih i krvavih gladijatorskih igara.
Literatura
uredi- Marin Buovac: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2007.
- Mate Suić: Antički grad na istočnom Jadranu, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing, Zagreb, 2003.