Willem II od Nizozemske
Willem II rođen kao Willem Frederik George Lodewijk (Haag, Nizozemska Republika, 6. januar 1792.-Tilburg, Kraljevina Nizozemska 17. mart 1849.) - bio je od 1840. do 1849. kralj Nizozemske i Veliki vojvoda Luksemburga.[1]
| Willem II od Nizozemske | |
|---|---|
| |
| Willemov portret | |
| Kralj Nizozemske i Veliki vojvoda Luksemburga | |
| Vladavina | 1840. do 1849. |
| Prethodnik | Willem I |
| Nasljednik | Willem III |
| Supruga | Ana Pavlovna |
| Djeca | Willem III, Alexander, Henry, Ernest Casimir, Sophia |
| Dinastija | Oranje-Nassau |
| Otac | Willem I |
| Majka | Frederica Louisa Wilhelmina |
| Rođenje | 6. januar 1792. Haag, Nizozemska Republika |
| Smrt | 17. mart 1849. Tilburg, Kraljevina Nizozemska |
| Vjera | Protestant |
Za svoje vladavine uspio je stabilizirati ekonomsko stanje u zemlji i transformirati je u liberalnu monarhiju ustavom iz 1848.[1]
Biografija uredi
rođen je kao sin prvog i posljednjeg kralja Ujedinjene Kraljevine Nizozemske Willema I iz Dinastije Oranje-Nassau.[1]
Od 1795. zajedno sa sa porodicom živi u egzilu u Velikoj Britaniji. Willem je služio u Britanskoj armiji (1811-12) kao ađutant Arthura Wellesleya, vojvode od Wellingtona u Španjolskom ratu za nezavisnost. Nakon tog je komandirao nizozemskim trupama u Bitci kod Waterlooa 1815. Oženio se 1816. Velikom kneginjom Anom Pavlovnom, sestrom ruskog cara Aleksandra I.[1]
Kako je bio na dobrom glasu u južnom (belgijskom) dijelu Ujedinjene Kraljevine Nizozemske, otac ga je nakon izbijanja Belgijske revolucije 1830. poslao u Bruxelles. Kako i pored brojnih ustupaka nije uspjeo ugušiti pobunu, u augustu 1831. se vratio u Veliku Britaniju. Nakon tog se vratio u Belgiju, kao komandant nizozemskog intervencijskog korpusa i slamao snage novog belgijskog kralja Leopolda I., sve dok mu napredovanje nije zaustavila francuska intervencija.[1]
Willem II postao je kralj Nizozemske u oktobru 1840. nakon očeve abdikacije. Iako su mu nedostajale očeve sposobnosti, imao je sreće što je za ministra financija postavio Van Halla, koji je stabilizirao javne rashode i uz pomoć prihoda iz Nizozemske Istočne Indije prvi put nakon 70 godina - 1847. ostvario suficit.[1]
Willem je bio tolerantan prema katolicima i disidentskim ortodoksnim kalvinistima, pa su mu najveći protivnici postali liberali koji su željeli fleksibilniju vlast. U strahu da Revolucije iz 1848 ne zahvate i Nizozemsku, ovlastio je lidera liberala Johana Thorbeckea da sa suradnicima sastavi novi ustav, koji je stupio na snagu u novembru 1848.
Ustav je proširio prerogative ministara i parlamenta, i uveo princip direktnih izbora i osigurao osnovne građanske slobode.[1]
