Prokurative
Prokurative (službeno Trg Republike) je poznati splitski trg u središtu grada, zapadno od Dioklecijanove palače, građen po uzoru na starije venecijanske Procuratie. Splitske Prokurative su danas poznate kao pozornica svih važnijih javnih i kulturnih događanja u gradu pod Marjanom. Preko pola vijeka na Prokurativama se održava tradicionalni Splitski festival i priredbe Splitskog ljeta.[1]
 | |
| Mjesto | Split |
| Država |  Hrvatska
|
| Vrijeme gradnje | 1859. – 1928. |
| Tip građevine | trg |
| Arhitektonski stil | neorenesansa |
| Arhitekti i izvođači radova | |
| Arhitekt | Giovanni Battista Meduna |
| Koordinate: 43°30′32″N 16°26′11″E / 43.50895°N 16.43641°E | |
  Prokurative | |
Historija uredi
Glavni inicijator izgradnje tog trga bio je vrlo agilni splitski gradonačelnik od 1865. -1880. Antonio Bajamonti, koji je svojim radom i inicijativom pretvorio Split iz malog zapuštenog provincijskog gradića u mali moderni evropski grad. On je bio inicijator osnivanja društva Associazione dalmatica (Dalmatinska zadruga) koje se imalo baviti financijskom stranom ostarivanja njegovih projekata i vizija.
Izgradnja (1859–1867) uredi
Prva građevina podignuta na tadašnjoj Marmontovoj poljani (parku), oko koje su nikla krila budućih Prokurativa bio je Teatro Bajamonti izgrađen za samo 5 mjeseci[2] i svečano otvoren 27. novembra 1859. godine. Taj veliki teatar od 1300 mjesta izgrađen je po nacrtima venecijanskog arhitekta i konzervatora Gianbattista Meduna (1800–1880), uz suradnju splićanina Mihe Klaića[1] (osmislio unutrašnjost). Inicijator i glavni financijer izgradnje tog teatra, kao i kasnijeg trga bio je Bajamonti, Meduna mu se činio logični izbor jer je on sa bratom u samo 10 mjeseci obnovio 1837. znameniti venecijanski teatar La Fenice.
Meduna je projektirao i dva bočna krila neorenesansnih palača za gradsku administraciju. Prvo zapadno krilo izgrađeno je od 1863. do 1867. godine.[3] Daljnji Bajamontijevi planovi za dogradnju trga su zaustavljeni 1880. jer je Zemaljsko vijeće u Zadru raspustilo splitsku općinu. To je bio rezultat političke borbe između autonomaša i narodnjaka, koje je predvodio Gajo Bulat.[4] On je godinama rogoborio protiv bajamontijevog društva Associazione dalmatica, ukazujući na njegove sumnjive financijske transakcije. Nakon tog su na izborima 1882. pobijedili narodnjaci,[4] pa je daljna gradnja istočnog krila potpuno zaboravljena. Jedino što je u tom periodu napravljeno bilo je postavljanje kamenih stupića 1899. na južnoj strani Marmontove poljane koja je popločena još za vrijeme Bajamontija.
Teatro Bajamonti izgorio je skupa s kavanom i čitaonicom 1881. godine,[1] zgrada je nešto kasnije obnovljena, ali ne u izvornom obliku, i ne sa starom namjenom. Po novom projektu je podijeljena, tako da je u prizemlju smješteno kino, a gornja etaža ostavljena je za manji teatar (u njemu danas djeluje Gradsko kazalište mladih).
Zapadno krilo je 1905. restaurirano, tad su na fasadi dodani cementni maskeroni i frizevi.
Izgradnja (1909–1928) uredi
Izgradnja istočnog krila Prokurativa prema Marmontovoj ulici, kojom je trg dobio današnji oblik započela je tek 1909. godine i odvijala se u dva perioda; od 1909. do 1911. i od 1927. do 1928.[5] Prvi dio istočnog krila gradilo je bečko poduzeće "Unionbaugesellschaft".
Bibliografija uredi
- Kečkemet Duško, Hrvatski narodni preporod u Splitu. Zbivanja i likovi. Split, 1999.
- Kečkemet Duško, Ante Bajamonti i Split, Split, 2007.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Kavana-restoran Bajamonti” (hrvatski). FullBusiness (Herus d.o.o). Arhivirano iz originala na datum 2021-02-11. Pristupljeno 8. 4. 2012.
- ↑ „Kratka povijest splitskog kazališta” (hrvatski). WordPress. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-10. Pristupljeno 8. 4. 2012.
- ↑ Duško Kečkemet (2007) (hrvatski). Ante Bajamonti i Split. Slobodna Dalmacija. str. 275. ISBN 978-953-7088-44-6. Pristupljeno 8. 4. 2012.
- ↑ 4,0 4,1 Šime Peričić (1883). „Historijski zbornik god. XXXVI (1) str.” (hrvatski) (PDF). Savez povijesnih društava Hrvatske. str. 1. Arhivirano iz originala na datum 2019-04-26. Pristupljeno 8. 4. 2012.
- ↑ „Split: proslavljena 150. godišnjica Prokurativa ” (hrvatski). Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 8. 4. 2012.
