Louis Jean Joseph Charles Blanc (Madrid, 29. listopada 1811.Cannes, 6. prosinca 1882.) je bio francuski političar, novinar i povjesničar, jedan od glavnih sudionika Revolucije 1848. godine. Po uvjerenju socijalist, Blanc se zalagao za "pravo na rad" i organiziranje ljudi kako bi se pomoglo nezaposlenima i siromašnima.

Portret Louisa Blanca kojega je izradio Étienne Carjat

Nakon Revolucije 1848., Blanc je postao član Privremene vlade i počeo zagovarati radnička prava i osnivanje nacionalnih tvornica koje bi inicijalno bile financirane od strane države, ali bi eventualno prešle u ruke samih radnika. Njegovo advociranje je ultimativno propalo, a on sam je, našavši se između radikalnih zahtjeva radnika i Nacionalne garde, bio prisiljen otiću u egzil. Otišao je u Britaniju, gdje se posvetio pisanju, a u Francusku se vratio nakon završetka Fracusko-pruskog rata i bio zastupnik u Narodnoj skupštini. Iako osobno nije podržao Parišku komunu, uspješno se založio za dodjeljivanje amnestije komunarima.

Posljednje godine života obilježene su mu bolešću i smrću supruge. Louis Blanc je umro u Cannesu, 6. prosinca 1882. godine. Pokopan je na pariškom groblju Père Lachaise uz državne počasti. Iako Blanc nije uspio organizirati tvornice za radnike za svoje političke karijere, njegove su ideje imale značajan utjecaj na razvoj socijalizma u Francuskoj.