Dušan Đurišić
Dušan Đurišić (Gradinje (Caribrod), Srbija, 19. juna 1932. – 1. jula 2022.) bio je crnogorski književnik; pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, haiku poetičar, književni kritičar, književni prevodilac i prepjevalac, satiričar, aforističar, antologičar i izdavač. Živio je i radio u Ćuriocu kod Danilovgrada i u Podgorici.
| Dušan Đurišić | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 19. 6. 1932. Gradinje (Caribrod), Srbija,  Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 1. 7. 2022. (dob: 90) |
| Državljanstvo |  crnogorsko |
| Obrazovanje | |
| Školovanje | Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu Filozofski fakultet Univerziteta u Skoplju |
| Zanimanje | pisac, književni kritičar, prevodilac |
| Opus | |
| Književne vrste | drama, poezija, satira |
| Jezik | |
| Znamenita djela | |
| |
Biografija uredi
Rođen je 19. juna 1932. u Gradinju kod Caribroda u Kraljevini Jugoslaviji, današnjeg Dimitrovgrada u Srbiji, đe mu je otac službovao kao učitelj. Gimnaziju je završio u Titogradu, po dvije godine je studirao jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i studije srpskohrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skoplju, đe je diplomirao 1956. godine.[1] Kao profesor jugoslovenskih književnosti je radio u osnovnim i srednjim školama u Johovcu kod Doboja, Učiteljskoj školi „Hasan Kikić“ u Derventi (1958-1960) i Titogradu. Bio je direktor biblioteke „Radosav Ljumović“ i izdavačke kuće „Trag“ u Titogradu, rukovodilac Odsjeka za kulturu Republičkog sekretarijata za obrazovanje, kulturu i nauku Crne Gore, te glavni i odgovorni urednik književnog lista za djecu „Osmijeh“. Od 1970. godine je volonterski pokrenuo i uređivao biblioteku za đecu “Sokolić”.[2][3]
Bio je predsjednik Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade, Udruženja književnih prevodilaca Crne Gore i Udruženja crnogorskih haiđina,[4] član Crnogorskog PEN centra, Matice crnogorske i Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Od decembra 2007. je bio glavni i odgovorni urednik glasila Udruženja književnih prevodilaca Crne Gore “Novi susreti”. Pokrenuo je više literarnih manifestacija za đecu: Susreta “Pod starom maslinom” (1987), Festivala “Kraj zelene Zete” (1993), Književnih susreta “Podgorici s osmijehom” (1995) i Festivala “Dani osmeha i radosti” u Dimitrovgradu (2000).
S drugim autorima je objavio sedam knjiga, devet na stranim jezicima (po dvije na makedonskom i albanskom i po jednu na engleskom, rusinskom, jermenskom, slovenačkom, ruskom i drugim istočnjačkim jezicima), 26 zbornika i 8 antologija. Preveo je ili prepjevao s drugih jezika preko 40, a s drugim prevodiocima 27 knjiga. Njegove su knjge prevodili i drugi književnici. O njegovom književnom i prevodilačkom stvaralaštvu pisali su brojni kritičari iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske.[5] Njegova je poezija zastupljena u antologiji „Deset iz crnogorskog“ (Biblioteka Sokolić), koja predstavlja izbor iz savremene crnogorske književnosti za đecu i mlade.[6] Autor je prve knjige tanka pjesama u crnogorskoj literaturi Galeb nad morem.[7]
Umro je 2022. godine u 91. godini života, sahranjen u krugu porodice, bez javnog objavljivanja čitulje.[8]
Nagrade i priznanja uredi
Za svoje književno i prevodilačko stvaralaštvo dobio je dvadesetak domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada: Festivala „Kurirček“ (Maribor, 1965, 1969, 1982), „Artekovac“ (Krim, SSSR, 1969), Oslobođenja Titograda (1970), Deveti decembar (Danilovgrad, 1972), nagradu Zmajevih dečjih igara (Novi Sad, 1974), nagradu za najbolju knjigu za djecu (Kolašin, 1994), Sokolić za inovacije i doprinos razvoju crnogorske literature za djecu (Podgorica, 1996), povelju za ukupno književno stvaralaštvo za djecu (Kolašin, 1999), „Vitez osmeha“ (Dimitrovgrad, 2000), povelju za ukupno književno prevodilaštvo (Danilovgrad, 2005), medalju Saveza pisaca Bjelorusije (2015),[9] Međunarodnu nagradu „Ana Frank“ (koju dodjeljuje Izdavačka kuća „Feniks“ i fondacija „Makedonija prezent“ iz Skoplja)[10] i druge.
Postao je član Svjetskog književnog pokreta za mir i kulturu 2017. godine i bio je jedini crnogorski pisac izabran za člana ove značajne književne asocijacije. Uz obavještenje o članstvu, Đurišić je dobio Književni krst Svjetskog društva pjesnika (Cross of literature of the World Union of Poets) za značajne zasluge na polju književnosti i poezije i dvije plakete od kojih se na jednoj nalazi i njegova fotografija.[11]
Djela uredi
Knjige za đecu uredi
- Veliki kapetan (1964, 1997, 2006, 2007)
- Zelena Zeta (1970)
- Vrti se vrtuljak (1971)
- Bez pardona (1972)
- Probuđene stvari (1974)
- Baroni di Makaroni i knez de Majonez (1974)
- Radoznala staza (1982)
- Sunčana kiša (1987)
- Morska ogrlica (1987)
- Igre (1988)
- Vjetrova kuća (1993)
- Ćiribu-ćiriba (1996)
- Svijete, zdravo (1997, 2000)
- Pojas šaroliki (1998)
- Laku noć, maleni (1998)
- Sjena i sjaj (1999)
- Moja cvjetna gradina (2000)
- Zlatna Anja i patuljci (2000)
- Polako pa brže (2003)
- Stari album i druge pjesme (2003)
- Sve rijeka neka spaja (2003)
- Zelena mačka (2004)
- Od septembra do septembra (2005)
- Gdje živi more (2007)
- Il je bilo il će biti (2008)
- Povedimo kolo (2013)
- Vrijeme za igru – Погода для игры (2013)
- Mala Jelena u malom Cetinju (2014)
- Jovanuška (2016)
- Vedra prostranstva (2016)
- Imam nešto da vam kažem (2017)
- Raspjevani razvigorac (2017)
- Neka se svako smije (2017)
- Razigrani konjici (2017)
- Lijepi snovi (2017)
- Potočići bistrooki (2017)
Knjige za odrasle uredi
- Praznik u polju, haiku (1996)
- U procijepu, satira (1998)
- Ljetke riječi, epigrami (2004)
- Iskre iz tame, aforizmi (2005)
- Osviti, poezija (2006)
- Redovni neredi, aforizmi (2008)
- Skriveno nebo, haiku (2008)
- Versi odabrani, poezija (2013)
- Dok me ima, poezija (2013)
- Galeb nad morem, tanka poezija (2013)
- Mjesec nad Fudžijamom, haiku (2014)
- Leptir na ruži, haiku i tanke (2016)
- Ima se kad tamo: anegdote i šaljive priče, kratka proza (2016)
- Kolijevka vitezova : izbor rodoljubivih pjesama i poetskih zapisa o Crnoj Gori, poezija (2016)
- Sa Lovćena smiješi se zora : izbor pjesama o crnogorskim predjelima, planinama i gradovima, poezija (2016)
- Daleka svjetlost, poezija (2018)
Vanjske veze uredi
Izvori uredi
- ↑ Đerković, Vukale (1992). O piscu i djelu, kao predgovor u: Desanka Maksimović, Grigor Vitez, Dušan Đurišić: Izabrane pjesme, Domaća lektira za III razred osnovne škole. Titograd: Zavod za školstvo. str. 77-78. ISBN 86-303-0062-0.
- ↑ „Dušan Đurišić – Knjiga za đecu “Zelena mačka””. Portal Montenegrina. 28. maja 2019. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ „Crnogorski osnovci ne čitaju domaće pjesnike”. vijesti.me. 16. oktobra 2012. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ „Osnovano udruženje crnogorskih haiđina”. Portal Montenegrina. 30. maja 2014. Arhivirano iz originala na datum 5. jula 2022. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ „Knjiga Dušana Đurišića na moldavskom jeziku”. Portal Montenegrina. 27. augusta 2016. Arhivirano iz originala na datum 1. marta 2021. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ Vulanović, Vojislav et al (2009). Žarko L. Đ.. ur. Deset iz crnogorskog : pjesme za djecu. Podgorica: Biblioteka Sokolić, Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade.
- ↑ „Prva zbirka tanka pjesama u Crnoj Gori”. Portal Montenegrina. 20. marta 2014. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ „Preminuo Dušan Đurišić”. vijesti.me. 1. jula 2022. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ „Uručili medalje Đurišiću i Vukanoviću”. Radio Televizija Crne Gore. 19. jula 2015. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ „Međunarodna nagrada “Ana Frank” vodećem crnogorskom piscu za đecu Dušanu Đurišiću”. Portal Montenegrina. 6. juna 2018. Pristupljeno 5. jula 2022.
- ↑ „Dušanu Đurišiću ugledno priznanje u Italiji”. Portal Montenegrina. 9. marta 2017. Arhivirano iz originala na datum 18. januara 2021. Pristupljeno 5. jula 2022.