Crveni most (Zagreb)
Crveni most, kasnije poznat i kao Jakuševački most, bivši je most na Savi u Zagrebu. Sagrađen je 1892. godine, za vrijeme Austro-Ugarske, na mjestu gdje je ranije stajao drveni most tj. u blizini današnjeg Savskog mosta na završetku Savske ceste. Crveni most imao je četiri otvora približne veličine 55 m, a glavni rasponski sklop bila je Lučno-rešetkasta konstrukcija od lijevanog odnosno topljenog željeza (njem. flußeisen). Četiri lučne rešetke položene su na kamene stupove temeljene na dubokim kesonima (od 16 do 17 m u tlu), isto kao i upornjaci (od 16 do 17 m). Kameni klesanci stupova bili su složeni u vodoravnim pravilnim slojevima, s fino obrađenim vanjskim plohama. Nosiva konstrukcija u početku je imala drveni pomost za kola i pješake, no 1909. je zamijenjen armiranobetonskim montažnim pločama i asfaltnim kolnikom. Crveni most je decenijama bio jedina spona Zagreba s velikim područjem južno od Save.
Crveni most Jakuševački most | |
---|---|
Lokacija | |
Premošćuje | Savu |
Mjesto | Zagreb, Hrvatska |
Koordinate | |
Gradnja | |
Otvorenje | 1892. |
Saniranje | 1909, 1930-ih i 1974. |
Rušenje | 1990. |
Tehnički podaci | |
Vrsta | lučno-rešetkasti most |
Materijal | lijevano željezo i kamen |
Ukupna duljina | oko 300 m |
Najveći raspon | 55 m |
Upravljanje | |
Funkcija | pješački (1974–1990) cestovno-pješački (1892–1974) |
Mostarina | nema |
Karta | |
Godine 1933. započela su proučavanja nekoliko ideja za preuređenje Crvenog mosta. Prva mogućnost bila je pojačavanje stare konstrukcije pomoću povećanja presjeka pojedinih kritičnih štapova, odnosno proširivanje mosta dodavanjem hodnika s vanjske strane. Druga ideja bila je izvedba čelične konstrukcije na postojećim stupovima, uz proširenje dodatkom hodnika, a treća varijanta bila je gradnja novog mosta s novim stupovima i novom rasponskom konstrukcijom, s tri vozna traka i hodnicima. Nakon žestokih stručnih rasprava, od prve mogućnosti se odustalo zbog skupoće i tehničkih problema, posebno zavarivanja stare i nove konstrukcije pod prometnim opterećenjem. Iz nepoznatih razloga otpala je i treća ideja, a za drugu je bilo presudno to što su postojali izvrsni stupovi i upornjaci. Odlukom struke tako je dogovorena gradnja Novog savskog kolnog mosta prema projektu Milivoja Frkovića, dok je istodobno odlučeno da se stara rešetkasta konstrukcija preseli na novo mjesto.
Sredinom 1930-ih lučne rešetke Crvenog mosta prenešene su na Jakuševec i sljedećih 40 godina imale su funkciju novog cestovnog mosta u produžetku Držićeve ulice, služeći za promet vozila i pješaka između Turopolja i Sajmišta na lijevoj obali Save. Nakon što je 1974. približno 50 m zapadnije podignut Most mladosti, Crveni most dobio je isključivo pješačku svrhu. Imao je drveni kolnik i bio je na drvenim stupovima koje je 1990. godine odnijela poplava pa se metalna konstrukcija našla u vodi. Prije toga su trule daske kolnika bile prava opasnost za rijetke šetače. Konstrukcija mosta je potom izvučena na obalu i godinama je trunula u travi, a budući da most nije bio pojedinačno kulturno dobro niti se nalazio unutar zaštićene zone, nitko se o njemu nije brinuo. Postojali su planovi da se njegova konstrukcija preseli na neko drugo mjesto (Jarun ili Čiče), ali do toga naposljetku nije došlo. Do 2000-ih ostaci mosta su potpuno nestali, vjerojatno završivši u starom željezu.
Povezano uredi
Literatura uredi
- Crnobrnja, Neven (2005): "Zagrebački savski mostovi", Građevinar, 57 (12), str. 977-985.
- Nadilo, Branko (2009): "Sedamdeseta obljetnica mostova na Savi u Zagrebu", Građevinar, 61 (12), str. 1187-1194.