Zmijanjski vez
Zmijanjski vez je kulturna baština na području Zmijanja između Banja Luke, Ključa, Ribnika i Mrkonjić Grada, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Ovaj tradicionalni vez se koristi za ukrašavanje ženske odjeće i domaćinstva, uključujući vjenčanice, marame, haljine i posteljine i jedan je od najspecifičnijih i najkarakterističnijih vezova sa prostora Bosne i Hercegovine.[1]
|
Zmijanjski vez | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Bosna i Hercegovina
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2014. |
| ID: | 00990 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Na 9. zasjedanju Međuvladine komisije za očuvanje nematerijalne baštine 6. novembra 2014. u Parizu, zahvaljujući svojim karakteristikama i specifičnostima, Zmijanjski vez je zajedno sa 18 novih dobara upisan na UNESCO-vu reprezentativnu listu nematerijalne svjetske baštine.[2] To je upis prvog kulturnog dobra iz Bosne i Hercegovine na ovu listu.[3] Time je Zmijanjski vez postao dio svjetskog kulturnog nasljeđa.[4] Nominaciju je pripremio odjel za nematerijalno kulturno nasljeđe Muzeja Republike Srpske.
Historija uredi
Predio između Banje Luke i Mrkonjić Grada pripadao je srednjovjekovnoj župi Zemljanik, u sastavu Donjih Krajeva. Župa Zemljanik se spominje u povelji bosanskog bana Prijezde II iz 1287. godine.[5] Ova župa je tada predstavljala sjeverozapadni dio srednjovjekovne bosanske države. Padom pod osmansku vlast 1528. na području Zemljanika nastaje nahija Zmijanje. Njeno ime prvi put se spominje u popisnim defterima 1541. Stanovništvo se od vajkada bavilo stočarstvom, prvenstveno ovčarstvom. Zmijanjci su uživali određenu autonomiju na osnovu martološke službe i imali su status filuridžija. Periferijom Zmijanja je prošao poznati putopisac Benedikt Kuripešić i zapisao da ovdje „stanuje mnogo martolosa i ovčara”. [6]
Karakteristike uredi
Glavna karakteristika veza je ručni rad plavim nitima biljn0g porijekla i improvizovani geometrijski oblici nastali upotrebom krstića kao osnovnih elemenata. Bogatstvo i varijacije izvezenih dizajna određuju društveni status seoskih žena. Materijal na kojem je rađen vez doživlјavao je transformaciju, ali je vez i dalјe zadržavao autentične specifičnosti. Prvo se vezlo na konoplјinim i lanenim platnima, zatim na pamučnim, a danas se ovaj vez prezentuje i na savremenim industrijskim tkaninama. Bogatstvo šara i oblika, od krsta, jabuke i grane, cvjetova i drugih oblika predstavlјaju pravu riznicu izraza i značenja: sreća u porodici, dobro zdravlјe, zdravo potomstvo i slično. Djevojke sa Zmijanja ukrašavale su svoje nošnje što bogatijim vezom, kako bi pokazale da su spremne za udaju.
Motiv kola u obliku romba najčešće se uočava u Zmijanjskom vezu. Veliki je broj kombinacija kola sa sitnijim motivima. Vez sadrži snažnu simboliku koja se prenosi generacijama, te promoviše kreativnost, društvenu jednakost, poštovanje različitosti, kreativnosti i neverbalnu komunikaciju. On također ima i sentimentalnu i emocionalnu vrijednost, posebno za raseljeno stanovništvo koje koristi šarene, vezene haljine kao izraz nacionalnog i lokalnog identiteta i ponosa. Vez povezuje zajedno mnogo elemenata kulturne baštine, kao što su muzika, rituali, usmena tradicija, rukotvorine i simbolika.[7]
Literatura uredi
- Vladislav Skarić - Župa Zemljanik i stara nahija Zmijanje, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XLIX, sv. 1, Sarajevo, 1937, 37-53.
Reference uredi
- ↑ „Zmijanjski vez na listi UNESCO - Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m”. Arhivirano iz originala na datum 2021-09-03. Pristupljeno 2021-09-05.
- ↑ Osamnaest dobara upisano na Reprezentativnu listu - unesco.org/en(en)
- ↑ Muzej Istočne Bosne Tuzla - Zahvaljujući svojim karakteristikama i specifičnosti, Zmijanjski vez je 26. nove…
- ↑ - pregled UNESCO nematerijalne kulturne baštine - unesco.org/en(en)
- ↑ „Župa Zemljanik i stara nahija Zmijanje”. mrkonjic-grad.com. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ Miodrag M. Vulin: Zmijanje i Zmijanjci - www.poreklo.rs
- ↑ Zmijanjski vez - zmijanje.com/
