Zlatko Ugljen je jedan od najpriznatijih bosansko-hercegovačkih arhitekata današnjice. Rođen je u Mostaru 1929. godine. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu, arhitektonski odsjek. Radio je kao redovni profesor na Arhitektonskom fakultetu i Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Hotel Kalin u Bugojnu
Titova vila u Bugojnu

Bio je učenik kod profesora Juraja Najdharta (kod kojeg je stanovao još kao dječak), pionira arhitekture bosanskohercegovačke moderne. Ugljen je nastavio rad tražeći uporište u bogatstvu tradicionalnih modelâ, volumenâ, elemenatâ i materijalâ, stvarajući uvijek novi osećaj duboke tradicije (izvornosti), pretočenu u novu graditeljsku pojavnost – arhitekturu postojanosti.

Svojim opsežnim stvaralaštvom u širokom domenu od objekata privredne, turističke, stambene, sportske, rekreativne, reprezentativne i sakralne namjene do spomenika, enterijera i primjenjenog dizajna, dao je poseban doprinos bosanskohercegovačkom kontekstu i tradiciji arhitekturi modernizma.[1] Za njegove projekte je karakteristično da je svaki detalj autentičan, od urbanističkog rješenja, uređenja lokacije, preko konstrukcije do elemenata enterijera i namještaja i o svemu je maksimalno vođeno računa da se uklopi u okruženje. Materijalizacija samih objekata je raznolika od materijala koji su bili nešto najnovije na svjetskom tržištu graditeljstva do onih prirodnih poput kamena i drveta. Evidentno je i uvođenje Sunčeve svjetlosti u objekat na indiskretan način da se osjeti igra svjetla i sjenke, što je karakteristika svih kvalitetnih mediteranskih građevina, još od doba starih Grka.

Ostvarenja uredi

  • Šerefudinova bijela džamija u Visokom (1969-79), za koju je 1983. godine dobio prestižnu međunarodnu nagradu za arhitekturu “Aga Khan” i koja je ušla u gotovo sve enciklopedije savremene arhitekture
  • Džamija Behram-begove medrese u Tuzli (1996-2000)
  • Spomen-dom Hasan Kafije Pruščaka u Pruscu (1998-2002)
  • Upravna zgrada Rijaseta islamske zajednice BiH, Sarajevo (2007, u realizaciji), koautori H. Dropić i Nina Ugljen – Ademović.
  • Crkva Sv. Petra i Pavla sa samostanom u Tuzli (1977 projekat, još u izgradnji) Ugljen više desetljeća gradi objekte Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Projektiranje katoličkih sakralnih i stambenih objekata započeo je s mostarskom katedralom (1972.)[2]
  • Crkva Sv. Marka na Plehanu (1993), koautor Nina Ugljen – Ademović
  • Crkva Gospe od anđela u Zabilju, Bila (2004-2009)
  • Dom umirovljenih svećenika mostarske biskupije u Mostaru (1989-2004)
  • Pošta u Visokom (1968-70), sa impozantnom skulpturom Dušana Džamonje ispred glavnog ulaza
  • Narodno pozorište u Zenici (1974), koautor akademik J. Finci, za koje su dobili prestižnu Borbinu Savezna nagrada za arhitekturu 1978. godine
  • Rezidencija predsjednika Predsjedništva SR BiH u Sarajevu – danas Libijski konzulat (1976-78)
  • Rezidencija Predsjednika SFRJ na Gorici u Bugojnu (1978-79)
  • rezidencija Izvršnog vijeća SR BiH na Tjentištu (1977-78)
  • Hotel Visoko u Visokom (1971-74)
  • Hotel Ruža u Mostaru (1974-75)
  • Hotel Bregava u Stocu (1973-79)
  • Hotel Kalin u Bugojnu (1979-83)
  • Planinski hotel Vučko na Jahorini (1983)

Nažalost, mnogi objekti ovog autora su usljed zuba vremena i ratnih dešavanja doživjeli značajna oštećenja ili su čak i u potpunosti uništeni. Kao i u mnogim slučajevima, sanacija i rekonstrukcija tih djela je dijametralno suprotna od onoga što je bila namjera i smisao objekta, a autor u većini slučajeva i nije konsultovan.

Ugljen je kreator i niza skulptura i spomenika (Sarajevska menora, kip Deset Božijih zapovijedi u Muzeju Jevreja u Sarajevu, spomenik u Pržićima kraj Vareša, spomen-obilježje poginulim braniteljima Tuzle), te nekolicine glasovitih interijera.

Značajne nagrade uredi

  • Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 1963.
  • Nagrada Društva primjenjenih umjetnika BiH 1963.
  • Savezna nagrada "Borba" za arhitekturu 1978.
  • Aga Khanova nagrada za arhitekturu 1983.
  • 27 julska nagrada BiH 1983.
  • Nagrada Društva arhitekata Sarajeva 1980.[3]

Članstvo uredi

Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti

Reference uredi

Vanjski izvori uredi