Zika virus (ZIKV) je arbovirus iz porodice Flaviviridae i roda flavivirus, koji je odgovoran za pojavu Zika groznice kod ljudi. Ovo je ujedno i jedini arbovirus koji se prenosi seksualnim putem, dok još nije poznato da li se može preneti sa jedne na drugu osobu poput gripa.

Zika virus
Prikaz virusa na elektronskom mikroskopu; zika virus je obojen ljubičasto
Model zika virusa
Klasifikacija virusa
Grupa: Grupa IV ((+)ssRNA)
Porodica: Flaviviridae
Rod: Flavivirus
Vrsta: Zika virus

Virus je prvi put identifikovan 1947. godine kod nosilac virusa, majmuna iz šume Zika, po kojoj je virus dobio ime. Virus se u narednim decenijama široko rasprostanio u tropske regione Azije i Afrike.

U 21. veku Zika virus je odgovoran za veliku epidemiju Zika groznice na ostrvu Jap u Mikroneziji, gde je virusom bilo inficirao skoro tri četvrtine stanovništva ovog ostrva. Smatra se da se nakon ove epizotije, ZIKV u vidu epidemija različitog intenziteta sve više širio i tako osvajao nova područja. Trenutno hara Južnom i Latinskom Amerikom i na nekoliko karipskih ostrva (2016 godine). Svetska zdravstvena organizacija smatra da je razlog brzog širenja virusa taj što je bolest dospela na nova područja, u kojima stanovništvo nije steklo imunitet.

Prenosi ga ujed zaraženog komarca Aedes aegypti, koji je odgovoran i za širenje žute i denga groznice. Klinička slika Zika groznice slična je arbovirusnoj groznici. Kod odraslih osoba ZIKV izaziva groznicu i osip, glavobolju, bolove u mišićima mada može proći i bez simptoma, ali kod beba može dovesti do mikrocefalija, usled koje obim glave novorošenćeta iznosi manje od 32 cm, što ometa dalji razvoj deteta.

Istorijat uredi

Virus se prvi put otkrivena u aprilu 1947. godine u makaki majmuna, koji su korišćeni tokom istraživanja žute groznice, u Zika šumi, na obalama jezera Viktorija na poluostrvu Entebe u Ugandi. Virus je ponovo izolovan u istoj šumi 1948.godine kod afričkih komarca (lat. Aedes africanus). Tako je utvrđeno da su vektori prenosa virusa komarci iz roda Aedes, što je nešto kasnije dokazano eksperimentalno i u laboratorijskim uslovima 1956. godine.[1]

Prvi slučajevi Zika groznice opisani su 1964. godine, potom četiri godine kasnije, 1968. godine, 1971. i 1975. godine, kada je Zika virus izolovan kod obolelih ljudi u Nigeriji.

Između 1951. i 1981. godine, dokazi infekcije izolacijom virusa ili traženjem tragova bolesti u serološkim analizama kod ljudi, otkriveni su u mnogim afričkim zemljama (Uganda, Tanzanija, Egipat, Centralna Afrička Republika, Sijera Leone, Gabon i Senegal) i Azije (Indija, Malezija, Filipini, Tajland, Vijetnam i Indonezija).[1] Genom virus sekvenciran je prvi put u 2006. godini.[2]

Epidemiologija uredi

 
Rasprostranjenost ZIKV u Južnoj Americi (januar 2016)
  Više od milion potvrđenih slučajeva
  Manje od milion potvrđenih slučajeva

Prema podacima Američkih zdravstvenih zvaničnika, trenutno je Zika virus, identifikovan u 22 zemlje, koje se ujedno smatraju kao rizične. To su: Bolivija, Brazil, Kolumbija, Ekvador, El Salvador, Francuska Gijana, Gvatemala, Gvajana, Honduras, Meksiko, Panama, Paragvaj, Surinam, Venecuela, Barbados, Gvadelup, Haiti, Martinik, Martinjeves, Portoriko, Cape Verde i Samoa.

Pretpostavlja se kako su Kanada i Čile sigurni od virusa zbog odsutnosti komarca iz grupe Aedes aegypti. Takođe Zika još nije zabeležena u kontinentalnim delovima Sjedinjenih Američkih Država, ali je i ovaj deo SAD u velikom riziku.

Spoljašnje veze uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Edward B. Hayes, Zika virus outside Africa, Emerg Infect Dis., vol. 15, no 9,‎ 2009, pp. 1347-1350.
  2. G. Kuno et G.-J. J. Chang, Full-length sequencing and genomic characterization of Bagaza, Kedougou, and Zika viruses, Arch Virol., vol. 152, no 4,‎ 2007, p. 687-696

Spoljašnje veze uredi