Zgrada Srpskog kulturno-prosvjetnog društva "Prosvjeta"
Zgrada Srpskog kulturno-prosvjetnog društva Prosvjeta u Sarajevu nalazi se na raskršću ulica Obala Kulina bana i Sime Milutinovića[1], u opštini Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. januara do 04. februara 2008. godine, donijela je odluku da se palata proglasi za nacionalni spomenik BiH.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Istorija uredi
Godine 1910. izrađen je i prihvaćen projekat koga potpisuje Miloš Miladinović i zgrada je izgrađena 1911. godine. Dio istoričara arhitekture osporava ovu mogućnost.[3][4] Originalni nacrti osnove i presjeka zgrade „Prosvjeta“ nalazili su se u Arhivu Zavoda za planiranje grada Sarajeva (danas Zavod za planiranje Kantona Sarajevo). Izuzev plana kanalizacije, pomenuti nacrti nisu više u posjedu ovoga Arhiva. Originalni nacrt prostorija prvoga kata zgrade “Prosvjeta” u Sarajevu danas je pohranjen u Arhivu Bosne i Hercegovine.
Kao vlasnik, 1942. godine uknjižuje se NDH. Godinu dana kasnije (1943), na osnovu rješenja MUP-a NDH, kao vlasnik se upisuje Glavni savez staleških i drugih postrojbi u Zagrebu. Nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, 1957. godine uknjižuje se vlasništvo na Savez kulturno- prosvjetnih i kulturno-umjetničkih društava Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a 1960. upisana je kao društvena svojina. U 1988. godini pravo raspolaganja uknjižuje se na Općinu Stari Grad. Zgrada je danas uknjižena kao vlasništvo Srpskog kulturno-prosvjetnog društva „Prosvjeta“ u Sarajevu.
Opis uredi
Zgrada društva „Prosvjeta“ građena je kao trospratnica, nepravilne tlocrtne osnove ukupnih dimenzija 24 m x 13,50 m. Visina objekta do strehe iznosi 17,25 m, a ukupna visina oko 23 m. Prizemlje zgrade korišteno je za poslovne – trgovačke ili bankarske prostorije. Na prvom spratu smještene su sobe za igranje, dva salona, soba za razgovor, garderoba, ostava i biblioteka. Prostorije na drugom i trećem spratu predviđene su za stambene jedinice. [5].
Osnovni materijal korišten za izgradnju reprezentativne uglovnice „Prosvjete“ je puna opeka od koje su izgrađene spratne etaže, dok je prizemna etaža zidana kamenom. Fasade su omalterisane produžno cementnim malterom. Krov objekta pokriven je crijepom.
Krovište je dvovodno, prelomljeno na uglu. Blago istaknuti rizalitni dijelovi završeni su atikama u vidu timpanona sa vazama na vrhu. Dimnjaci i ventilacioni kanali na vrhu krovišta lijepo su oblikovani, tako da skladno nadopunjuju skulpturu u krovištu. [6].
Arhitektura uredi
U stilskom oblikovanju fasade kao cjeline i u pojedinačnim elementima pretežno je izraziti secesionistički arhitektonski repertoar.[3].
U projektiranju fasade egzistira horizontalna podjela. U zoni prvoga i drugog sprata fasada je podijeljena prozorskim osovinama, sa tri na južnoj strani, jednom na uglu i osam na istočnoj strani. Širina prozora na svim etažama je ista i iznosi 1,05 m dok visina varira. Na prvom i drugom spratu, visina prozora iznosi 1,55 m, a na trećem 1,25 m. Prvi i drugi spratat vizuelno su odijeljeni medaljonima koji pulsiraju unutar horizontalne trake, a nastanjuju prostor između prozora. Osim moderno oblikovanog četverokrilnog prozora na erkeru, ostali prozori su dvokrilni, ravno zakuljučeni. Prozori su postavljeni u pažljivo izrađene drvene okvire. Zona trećeg sprat odijeljena je od ostalih floralno-geometrijskim nizom u zoni parapeta s kasetnim poljima između prozorskih nadsvjetala koja ih povezuju. Kao dekorativni element poslužile su i mutule i gute, odnosno kapljice i konzolice dorskoga reda korištene za naglašavanje strešnog vijenca. Bogato formirano pročelje, razvija se iz ugla zgrade te je istaknuto rizalitnom formom. U arhitekturi secesije, rizalit14 je najčešći motiv kompozicije pročelja čijom se upotrebom ritmizira zidna ploha.
Moguće je da je to uticaj Josipa Vancaša, odnosno njegovog ranog secesijskog perioda koji je posebno uočljiv u rješenju balkona i balkonske ograde, bordure jajašca prozora, ornamenta na bazi erkera, a dijelom i kartuše na parapetima.[7] Dekorativni sadržaji skoncentrirani su na erkeru i srednjoj horizontali, dok se od zone trećeg sprata formiraju mirnije plohe koje uspostavljaju harmoniju s dinamičnom alegorijskom figurom „Prosvjete“.
Piramidalna skulpturalna kompozicija izvedena u zoni atike, je nedjeljiv dio arhitektonske mase, i pripada naslijeđu baroka. Predstavlja prvonagrađeni rad vajara Miše Stevića. Čine je alegorijska figura „Prosvjete“ te figure srpskog seljaka, građanina i dječaka. U svome podištu, rub kompozicije obogaćen je najrazličitijim motivima, od zastavica, vijenaca, orla do kapitela sa simbolima slave i stvaralaštva. Ovi motivi i simbolički nadopunjuju kompoziciju.
Literatura uredi
- Krzović, Ibrahim (2004). Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini. Kulturno naslijeđe, Sarajevo.
Reference uredi
- ↑ „Alija Bejtić: Ulice i trgovi Sarajeva – Topografija, geneza, topinimi”. Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Arhivirano iz originala na datum 2019-05-02. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ↑ „Zgrada Prosvjete u Sarajevu”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
- ↑ 3,0 3,1 „Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ Krzović, 2004
- ↑ „Borislav Spasojević: Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu.”. Sarajevo: Svjetlost, 1988.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Dizdar, Gorčin: Secesija i ‘bosanski slog’ – bosanski stil u arhitekturi”. Fondacija Mak Dizdar, objavljeno 07/12/2008.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ Krzović, 2004
