Zgošćanski stećak

Zgošćanski stećak po svojoj veličini, umjetničkoj obradi i ornamentici, predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjera pronađenih stećaka.

Zgošćanski stećak, pogled na istočnu čeonu i južnu bočnu stranu

Pronađen je na nekropoli Crkvina u Donjoj Zgošći kod Kaknja, gotovo podjednako udaljenoj od dviju kraljevskih rezidencija, u Sutjesci i na Bobovcu. U Zemaljski muzej u Sarajevu stećak je prenesen 1913. godine zajedno sa jednim stubcem sa istog lokaliteta, nakon što je Ćiro Truhelka izvršio rekognosciranje. Konzervatorski radovi su rađeni u periodu austrougarske uprave, zatim nakon Drugog svjetskog rata. Rekonstrukcija oštećenih dijelova, kao i sastavljanje prelomljenog sljemenjaka urađen je cementom. Posljednjih 15–20 godina stećak je samo održavan pranjem. I dalje je bez zaštite i izložen stalnom propadanju.

Danas se nalazi u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, kao dio zbirke sa 33 kamenih spomenika iz srednjeg vijeka. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. juna 2019. godine, donijela je odluku da se zbirka proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović.

Replika Zgošćanskog stećka, pogled na zapadnu čeonu i sjevernu bočnu stranu

Izrađena je i replika Zgošćanskog stećka i postavljena na Trgu Bosne i Hercegovine ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH.

Opis

Dimenzije stećka oblika sljemenaka sa pločom su: sarkofag 248 cm x 136 cm x 142cm, ploča 310 cm x 204 cm x 34 cm. Težina mu je oko 14 tona.

Bogatstvo ukrasa stećka ogleda se na sve četiri strane sljemenjaka ornamentisane ljudskim i životinjskim figurama, biljnom i geometrijskom ornamentikom i arhitektonskim motivima.

Čeona strana (istočna)

Posebnu pažnju privlači istočna čeona strana spomenika, vanredno likovno zanimljiva. Podijeljena je u tri horizontalne zone, s tim da se između prve, odnosno prizemne i druge zone nalazi traka sa floralnim motivima koji se ritmički smjenjuju. Tako se dvije gornje zone vizualno povezuju i svojim sadržajem odvajaju od donje zone.

Na gornjoj zoni prikazan je na strmoj stijeni grad sa kapijom, do nje dvije visoke kule, a na uglovima po dvije manje kule. Pred gradom sjedi osoba na prijestolu, a do nje lijevo i desno stoje dvije osobe. Na jednoj od kula sjedi na otvorenom balkonu osoba i gleda napolje. U donjoj zoni prikazana su dva konjušara koji uzdama drže dva osedlana konja spremna da ih gospoda uzjašu.

Zgošćanski stećak, pogled na sjevernu bočnu stranu, sa 5 konjanika u gornjem polju i scenama iz lova u donjem polju

Bočna strana (sjeverna)

Sjeverna bočna strana je u vidu biljne stilizacije, horizontalnom širom trakom podijeljena na dva dijela. U gornjem dijelu prikazano je pet vitezova na konjima, koji jašu jedan za drugim prema istočnoj čeonoj strani. Vitezovi su u oklopu, imaju šljem sa čelenkom, u denoj ruci koplje. Nisu u pripravnosti za boj, što se vidi po položaju kopalja sa zastavama koja su podignuta prema gore. Sve su figure obučene u sličnu vitešku odjeću, tzv. poluoklop. Predstavljaju članove izabrane vlastelinske/vladarske porodice.

U polju ispod tri stilizirana drveta dijele ovu plohu na tri kompozicije. Prve dvije se odnose na lov na jelena i lov na divlju svinju. Posljednja kompozicija na ovoj plohi je prikaz zvijeri privezane lancem za drvo iznad koje je zmaj. Zvjer se tumači kao lav, leopard, tigar i gepard, ali i kao prikaz Sotone (Otkrivenje 20, 1-3).

Zgošćanski stećak, pogled na zapadnu čeonu stranu sa rozetama

Čeona strana (zapadna)

Zapadna čeona strana spomenika je u vidu biljne stilizacije, horizontalnom užom trakom, podijeljena na dva dijela kao i sjeverna bočna strana. U gornjem dijelu prikazane su četiri arkade, u kojima su prikazana po četiri koluta u dva niza sa šesterolistom u kolutu. U donjem dijelu su prikazane također četiri koluta, u čijoj unutrašnjosti je prikazan šesterolist. Prostor oko koluta ukrašen je manjim cvjetovima, 28 primjeraka.

Zgošćanski stećak, pogled na južnu bočnu stranu, sa 5 konjanika u donjem polju i rozetama u gornjem polju

Bočna strana (južna)

Sa južne bočne strane istovjetna je podjela na dva polja. U gornjem polju nalazi se osam rozeta i Drvo života sa devet grana. Na dvije grane predstavljene su dvije ptice leđima okrenute jedna drugoj. U donjem je pet konjanika sa ustremljenim kopljima. Četiri viteza su okrenuta prema čeonoj istočnoj strani, a peti je okrenut prema zapadnoj čeonoj strani, odnosno prema prva četiri viteza. Ovaj prizor tumači se kao turnir jer svaki vitez na sebi ima različitu opremu.

Tumačenja

Historičar Đorđe Stratimirović u Glasniku Zemaljskog muzeja (XXXVIII iz 1926. godine), tvrdi da je stećak nadgrobni spomenik na grobu Stjepana II Kotromanića koji je umro 1353. godine. Stratimirović je smatrao da četiri ljudske figure na pročelju pripadaju banu Stjepanu, njegovoj ženi i kćerci Elizabeti udatoj za mađarskog kralja Ludovika I i banovom sinovcu i nasljedniku Tvrtku. Svoju tvrdnju zasnivao je na dvije pločice sa natpisom. Danas pločice nisu u muzeju.

Ćiro Truhelka je stećak pripisao banu Prijezdi I.

Dubravko Lovrenović je mišljenja da nema dokaza za ove tvrdnje, ali se slaže da četiri ljudske figure predstavljaju članove jedne od feudalnih porodica srednjovjekovne Bosne.

Nada Miletić, u analizi sljemenjaka i stupa iz Zgošće, navodi da su ovi stećci posebna pojava u likovnosti srednjovjekovlja koji se vrstom kamena, oblikom i izvedbom uveliko izdvajaju iz cjelokupnog opusa stećaka. Motivi sa ovog „najmasivnijeg sarkofaga”, čije se proporcije približavaju konturama drvenih kovčega i pokretnih oltara, podjednako pronalazi u krugu bizantske, romaničke, gotičke i dotadašnje srednjovjekovne bosanske umjetnosti.

Miroslav Palameta smatra da je stećak djelo umjetnika koji je poznavao izvrsno evropske i mediteranske kiparske i slikarske tradicije, i kome je bio blizak i rezbarski i klesarski zanat. On predpostavlja da je umjetnik koji je klesao ovaj stećak neki od onih iskusnih klesara, gravera i rezbara koji su ukrašavali drveni namještaj u palačama bosanske gospode.

Ema Mazrak se osvrće na sva dosadašnja istraživanja i tumačenja likovnog repertoara stećka te iznosi tumačenja ikonografske i likovne analize sljemenjaka kao cjeline. Detaljna analiza se odnosi na simboliku religijskih motiva knjige Otkrivenja i bazira se na srednjovjekovne rukopise Bosne i iluminacije Hvalovog zbornika, Mletačkog Radosavljevog zbornika, te Nikoljskog evanđelja i Giljferdingovog Apostola. Njen zaključak je:

• sljemenjak je posvećan dvojici visokih vlastelina, koji su u krvnom srodstvu, s tim da je jedan od njih bio višeg društvenog ranga.
• analizom rozeta koje u osnovi imaju šesterolist, sljemanjak bi mogao pripadati nekome iz dinastije Kotromanića ili nekome veoma bliskom njima. Tome u prilog idu i slijedeće činjenice:
  • na određenim emisijama novca Stjepana II. Kotromanića se u štitu kao grb pojavljuje šesterolisna rozeta,
  • jedan od arheoloških nalaza iz crkve sv. Nikole u Milima kod Visokog (grobnice Kotromanića) je prsten pečatnjak sa šesterolisnom rozetom,
  • šesterolist se nalazi na nekim od pečata kralja Tvrtka I. i Tvrtka II.
• stećak je iz druge polovine XIV i početka XV stoljeća na osnovu tipova oružja, odjeće, šljemova/kaciga te načina izvedbe,
• likovna prezentacija sljemenjaka potekla je iz krila Crkve bosanske (Krist Sudac, Nebeski Jerusalem)
• stećak je rad jednog umjetnika skulptora

Literatura

• Ema Mazrak: Stećak sljemenjak iz Donje Zgošće kod Kaknja – novo ikonografsko tumačenje - Katedra za historiju i teoriju umjetnosti

Akademija likovnih umjetnosti, Sarajevo

Reference

Zgošćanski stećak na Wikimedijinoj ostavi