Zdravko Čelar (Rašinovac, B. Petrovac, 15. septembra 1917Rakovac kod Srpca, juli 1942), narodni heroj Jugoslavije, komandant Četrvrtog krajiškog proleterskog bataljona.[1]

ZDRAVKO ČELAR
Zdravko Čelar
Datum rođenja15. septembar 1917.
Mesto rođenjaRašinovac, kod B. Petrovca

 Austrougarska
Datum smrtijuli, 1942
Mesto smrtiRakovac, Srbac

Nezavisna Država Hrvatska NDH
ProfesijaSlužbenik
Član KPJ odPrije rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOB-akomandant
Četrvrti krajiški proleterski bataljon
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Narodni heroj od7.avgust 1942.

Biografija uredi

Poslije završetka osnovne i građanske škole u Bosanskom Petrovcu, upisao se u Trgovačku akademiju u Banjoj Luci, a poslije toga na Visoku komercijalnu školu u Zagrebu. Zbog teških materijalnih uslova morao je da napusti školovanje u Zagrebu i počeo da radi kao honorarni nastavnik u Građanskoj školi u Bosanskom Petrovcu. Politički je djelovao i u svom rodnom kraju među omladinom, radnicima „Šipad“-a i seljacima. Na izborima 1938. godine agitovao je protiv režima, zbog čega je otpušten iz službe. Tokom 1939. godine osnovao je i vodio radničko-potrošačku zadrugu u Oštrelju. Krajem 1939. godine je upućen na odsluženje vojnog roka.

Aprilski rat 1941. godine, ga je zatekao, kao vojnika u blizini Zagreba. Posle kapitulacije i okupacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se u Bosanski Petrovac, gde zajedno sa ostalim članovima Komunističke partije Jugoslavije radio na pripremama za ustanak. Ubrzo postaje jedna od vodećih ličnosti na području Bosanskog Petrovca.

U julskom ustanku 1941. godine Zdravko postaje komandir Štaba za petrovački kraj. Već u prvim borbama dolazi do izražaja njegova hrabrost i organizacione sposobnosti. Prilikom formiranja partizanske čete u selu Vođenici, Zdravko je postavljen za komandira. Četa je ubrzo postala jedna od najboljih u petrovačkom kraju. Prema prvobitnom planu CK KPJ i Vrhovnog komandanta NOP i DVJ Josipa Broza Tita, u sastav Prve proleterske udarne brigade trebalo je da uđe i jedan krajiški proleterski bataljon. Zdravko je, zajedno sa ostalim vojnim i partijskim rukovodiocima, dobio zadatak da izvrši pripreme i formira taj batljon. Kada je bataljon formiran, 25. marta 1942. godine, u Čelincu, Zdravko je postavljen za komandanta.

Krajiški proleterski bataljon je krenuo u pravcu istočne Bosne, s namjerom da se tamo spoji sa Prvom proleterskom udarnom brigadom. Međutim, zbog jačanja četničkih snaga u centralnoj Bosni i previranja u četama Četvrtog krajiškog partizanskog odreda bataljon je ostao jedina partizanska jedinica na ovom terenu, izložena danonoćnim napadima četnika, ustaša i Nemaca. Krajem maja i početkom juna 1942. godine bataljon je napalo više hiljada neprijateljskih vojnika i potisnut je na planinu Motajicu. U teškoj borbi, bataljon je bio desetkovan. Zdravko se, sa Štabom bataljona i grupom boraca, probio do sela Ilove, gde su upali u četničku zasedu i bili uhvaćeni. Jedan dio bataljona je uspio da se probije iz obruča noću 14/15. juna i prebacio se preko nabujale i ustalasane Save u Slavoniju, gde je više od četiri mjeseca djelovao zajedno sa slavonskim partizanima.[2]

Četnici su u julu 1942. godine streljali Zdravka Čelara, u selu Rakovcu, kod Srpca.

Ukazom Vrhovnog štaba NOP i DVJ, 7. avgusta 1942. godine, proglašen je za narodnog heroja, među prvim borcima NOV i POJ.

Srbijansko selo Čelarevo, kod Bačke Palanke, koje je se prije zvalo Čib, naseljeno je 1946. godine kolonistima iz Bosne i ponijelo njegovo ime.

Literatura uredi

Reference uredi

  1. „Ljubiša Ćurguz -Narodni heroj Zdravko Čelar”. PETROVAC U NOB – ZBORNIK SJEĆANJA; knjiga 4.. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. „Mane Kecman -Čelar i njegovi junaci”. PETROVAC U NOB – ZBORNIK SJEĆANJA; knjiga 3.. Pristupljeno 9. 2. 2016.