Selo je smješteno na jugu Ćićarijskog krasa na širokoj visoravni (kraško polja) koju okružuju brežuljci, kilometar iznad Istarske željeznice (Divača-Pula) i nedaleko od Zanigrada. Poznato je planinarsko ishodište za više planinarskih staza na razne bliže i udaljenije vrhunce Ćićarije. Selo je nekad bio okruženo zidinama, po kojima je i dobilo ima (poput Prezida u Gorskom kotaru na istočnoj granici sa Slovenijom).
Cesta do Zazida je kasno asfaltirana tako da se sva komunikacija za Kopar i Trst odvijala kolskim putom.
U selu je i velik izvor vode, na spoju vapnenca i fliša. Jedan ponatji izvor »Pod strugo« nad željezničkom progom, gdje se voda ulijeva u rezervoar.
Selo se već u X. st. spominje pod imenom Xaxid ili Xaxa (venetski: zazid i zaza) i kao Villa dei sassi ( = kamenito selo), kasnije Sasseto.
Na ovom području su primjetni mnogi rovovi koje su Njemci gradili nakon okupacije Julijske krajine u novembru 1943. kako bi se obranili od partizanskih napada. Na te teške trenutke podsjeća nas partizanski spomenik.
Selo je dugo živjelo od proizvodnje i danas visoko cijenjene i skupe rakije i ulja od brinje (smreke). Od juna do septembra su se brale bobice i to posebnom tehnikom zbog oštrih iglica brinje. Polagalo se platno oko stabla i udaralo palicama po grmu kako bi pale bobice. Proces pećenja rakije je bio dugotrajan, a za litru rakije trebalo je 10-15 kg plodova. Alkohol ima 50-60 gradi i snažnu aromu. Danas se to piće proizvodi samo iz hobija.
U prošlosti su seljani prodavali drva u Kopru i Trstu, kao i sijeno u plodnijim dijelovima Istre, a poljoprivredom su se bavili samo za vlastite potrebe.
Stanovništvo se je počelo vidno smanjivati nakon 1945. tako da danas ima trostruko manje stanovnika (prema podacima Statističkog ureda RS u 2020. u selu je živjelo 76 stanovnika). U prošlosti su sve kuće bile naseljene, a podatak da je tu bilo čak 7 gostionica dovoljno govori..
Crkva sv. Martina prije obnoveStare kuće u Zazidu su bile građene u karakterističnom istarsko-kraškom arhitektonskom stilu s portonima i baladurima, jedna do druge, formirale su seosku ulicu.
u selu se nalazi crkva sv. Martina na kojoj je uklesana 1697. g., a nije poznato da li je to godina obnove ili nove izgradnje, ali obzirom da se zna da selo postoji od X. st. vjerojatnija je rekonstrukcija starije crkve. Zadnja obnova crkve bila je 2014.g.
Seoski praznik događa se u prvoj nedjelji u septembru na dan kada je nekad bio seoski sajam. Danes seljani na taj dan priređuju 'šagru' i nogometni turnir.
