Zavjetrinski otoci (Antili)
Otoci zavjetrine je naziv za sjeverni dio Malih Antila. Postoji i istoimena skupina Društvenih otoka u Tihom oceanu. Ovi se otoci nalaze iznad zone u kojoj pušu sjeveroistočni pasati pa se tako nalaze, na neki način, u "zavjetrini", za razliku od otoka privjetrine koji su upravo unutar zone pasata, pa se zato tako i zovu.
Ova otočna skupina ima ukupnu površinu od 12.000 km² s oko tri milijuna stanovnika. Politički, otoci pripadaju dijelom Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Nizozemskoj, dok su ostali nezavisne države.
Protežu se u luku od Portorika u smjeru jugoistoka i uglavnom su vulkanskog porijekla. Na njih se dalje prema jugoistoku nadovezuju otoci privjetrine.
Međutim, ova je podjela vrlo upitna. Nema "čvrstih" dokaza ni za jednu kategorizaciju, i različiti narodi ih različito smještaju, odnosno nazivaju. Ovdje navedena podjela slijedi britansku definiciju (isto vrijedi i za otoke privjetrine).
Otoci zavjetrine uredi
- Djevičanski otoci (i britanski i SAD-a)
- Angvila (britanski)
- Sveti Eustahije (nizozemski)
- Sveti Martin (nizozemski i francuski)
- Sveti Bartolomej (francuski)
- Saba (nizozemski)
- Barbuda (dio Antigve)
- Sveti Kristofor i Nevis (nezavisan)
- Antigva (nezavisna)
- Montserrat (britanski)
- Gvadalupa (dio francuski)
- Marie-Galante (dio Gvadalupe)
- Dominika (nezavisna)
