Otvori glavni meni

Zauzeće Ehalije (starogrčki: Οἰχαλίᾱς ἅλωσις) naslov je jedne izgubljene starogrčke epske pesme, koja se u antici pripisivala Homeru ili Kreofilu sa Samosa. Prema jednom drevnom predanju, Homer je tu pripovest ispričao Kreofilu, u znak zahvalnosti za njegovo gostoprimstvo (ksenia), a Kreofil ju je onda zapisao.[1] Pesma je, kako se čini, opisivala Heraklovo osvajanje drevnog grčkog grada Ehalije, poznate u grčkoj književnosti i kao "Euritov grad".

Pesma je nastala možda u 7. veku pne.[2] Od nje je sačuvan jedan jedini stih, koji je predstavljao deo govora koji Herakle upućuje Joli, ženi njegova sina Hila.[3] Spominju se još četiri njena fragmenta, od kojih se tri odnose na Heraklovo osvajanje Ehalije, a četvrti na Medeju, koja se možda koristi kao paralela Dejaniri, Heraklovoj supruzi: u toj verziji mita, naime, Medeja ubija Kreonta i svoju decu stavlja pod zaštitu boginje Here, no njih ubijaju Korinćani i zatim optužuju njihovu majku.

Naime, postavljena je i teza, na osnovu sholije uz jedan stih uz Euripidovu Medeju, da je pesma spominjala i to kako je Medeja otrovala Kreonta,[4] možda ― kako je sugerisao Franz Stoessl ― samo usput u priči Dejanire,[5] koja se tu pojavljuje u svom prvobitnom izdanju kao "uništiteljica muškaraca", na šta ukazuje i etimologija njenog imena: "nevina Dejanira, koja slučajno usmrćuje Herakla, predstavlja kasniju invenciju", tvrdi Malcolm Davies,[6] i "možda je proizvod Sofoklova uma".[7]

Grčki geograf Strabon beleži u svojoj Geografiji da ni njemu nije poznata lokacija grada Ehalije te primećuje da su različiti autori taj grad nazivali različitim imenima i smeštali ga u različite delove Grčke. Čini se da je zapravo postojalo više lokacija koje su se zvale Ehalija, što dodatno komplikuje proučavanje ove pesme.[8]

ReferenceUredi

  1. Strabon, Geografija XIV, 1, 18 govori o ovom predanju, a citira i jedan epigram aleksandrijskog pesnika Kalimaha u kojem sama pesma kaže za sebe da je Kreofilovo delo, ali da je ponosna što je smatraju Homerovom.
  2. Gantz (2004), str. 768.
  3. Gantz (2004), str. 768. Radi se o fragmentu 1 u Poetae epici Graeci.
  4. Euripid, Medeja, 264.
  5. Stoessel, Der Tod des Heracles (Zurich, 1945:16ff), citirano u: Malcolm Davies, "Deianeira and Medea: A foot-note to the pre-history of two myths", Mnemosyne, Fourth Series, 42.3/4 (1989:469-472) str. 469, nap. 6.
  6. Davies 1989:469; Davies iznosi i sumnje u pogledu upotrebe Medeje kao usporedbe u Zauzeću Ehalije.
  7. U Sofoklovim Trahinjankama.
  8. Strabon, Geografija VIII, 3.

FragmentiUredi

  • A. Bernabé (éd.), Poetae epici Graeci, I, Leipzig, 1987 (PEG).

LiteraturaUredi

  • Timothy Gantz, Mythes de la Grèce archaïque, Belin, 2004 (original: Johns Hopkins University Press, 1993, 2 vol.).