Zati
Zāti (Balıkesir, 1471 – Istanbul, 1546.) je bio turski pjesnik, odnosno jedan od utemeljitelja osmanske pjesničke umjetnosti i jedan od najplodnijih autora klasične turske književnosti (vidi: divanska književnost).
| Zâtî Zāti | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | oko 1471. Balıkesir |
| Smrt | 1546 Istanbul |
| Opus | |
| Jezik | Osmansko–turski, perzijski |
| Znamenita djela | |
Život uredi
Zāti je svoj život proveo vrlo bijedno i sa vrlo malo slave. Bio je podrijetlom iz Balıkesira, i nije mogao zbog svoje gluhoće obavljati zanat sudca u državnoj službi. Ašik Čelebija, koji je osobno poznavao Zātija, tvrdi da je mu pravo ime «Ivaz», ili da je se zvao «Satilmis» pa stoga nadimak «Satı». Međutim historiografija ga poznaje pod imenom «Suleyman Zati Efendi». Neki stari autori ga spominju pod imenom «Bahşi». Kao mladić, nije prošao dobro godine obrazovanja u medresi, mada će njegova djela pokazati da je se dobro služio perzijskim i skladbom stihova, tako da će učenici pretpostavljati da je bio djelomice samouk.
Dolaskom u Istanbul, postao je postolar a zatim je počeo skladati pjesme. Živio je od prodaje svojih djela i primao je donacije od sultana Bajazida II, Selima i Sulejmana Veličanstvenog. Međutim taj novac nije bio dovoljan da ga izdržava pa je se zatim nastanio na javnim trgovima, posebno ispred Bajezidove džamije, kako bi prakticirao geomantiju. Oko njega je se stvorio krug prijatelja i obožavatelja, uključujući Hayalīja i velikog Bākīja, koji su išli na mjesto da bi čuli njegove pjesme. Zati je se pokazao kao strastveni lirski pjesnik, prepun mašte, koji je temeljito vladao jezikom. Bio je osobito nadaren u sastavljanju anekdota. Do kraja života živio je pišući pjesme po narudžbi.
Za sebe Zāti kaže da je sastavio 1.600 gazala i više od 400 qasida a pripisuje mu se još više gazala, stotine ruba'iyyāta i nekoliko dīwāna, gdje zapravo pjesnik ujedinjuje više do tada poznatih estetskih standarda da bi stvorio novu cijelinu.
Umro je 1546. i budući da je bio vrlo siromašan, njegov sprovod je obavljen samo uz novčanu pomoć nekih pjesnika koji su bili njegovi prijatelji (Ašik Čelebija, Seliki, Jahja–beg). Pokopan je ispred Jedrenskih vrata.
Stil uredi
Zāti je učvrstio ideju visokog elitnog stila u turskom pjesništvu. Prva kopija njegovog dīwāna je zbirka od 144 pjesama u tradicionalnom stilu gazala[α 1]. Prvi redovi podsjećaju na Bakija, Zatijevog suvremenijka i štićenika. Zātijeva djela se odlikuju iskrenim i jednostavnim jezičnim stilom uz mističnim i alegorijskim zamasima. U njegovoj pjesmi se ponavljaju teme religije, natprirodne moć u svijetu, pojmovi mira, zadovoljstva, ljudske sreće.
Neke su pjesme posvećene poznatim ličnostima, kao na primjer Rokselani.
Djela uredi
- Zâtî Dîvâni