Zamak Kuressaare

Zamak Kuressaare (estonski: Kuressaare linnus, njemački: Schloss Arensburg) je zamak u gradu Kuressaare na otoku Saaremaa na zapadu Estonije.[1]

Zamak Kuressaare
Kuressaare linnus
Panorama utvrde
Panorama utvrde
Panorama utvrde
Mjesto Kuressaare
Država  Estonija
Vrijeme gradnje prva trećina 14. vijeka-kraj 18. vijeka
Obnova 20. vijek
Naručitelj Biskupija Ösel-Wiek
Vlasnik Muzej grada Kuressaare
Korisnik Muzej grada Kuressaare
Tip građevine Zamak - Utvrda
Arhitektonski stil Kasna gotika
Koordinate: 58°14′N 22°28′E / 58.233°N 22.467°E / 58.233; 22.467

Karakteristike i historija uredi

 
Plan zamka iz 1710.
 
Biskupski zamak

Izgradnja zamka usko je povezana sa otporom paganskih stanovnika otoka Saaremaa Livonskom bratstvu mača. Tako da je on tek 1227. kao posljednja estonska enklava podpao pod vlast Reda.[1]

Nakon tog je između 1228. - 1234. nastala mala feudalna kneževina na prostoru današnjeg Okruga Lääne i Zapadnoestonskog arhipelaga - Biskupija Ösel-Wiek (Saare-Lääne) na površini od nekih 7600 km². Sjedište biskupije od 1265. bio je grad Haapsalu na kopnu.[1]

Kao biskupska rezidencija na otoku Saaremi - zamak Kuressaare jedna je od najzanimljivijih i najbolje očuvanih fortifikacija u Estoniji. Za razliku od brojnih drugih estonskih srednjovjekovnih zamaka Kuressaare je preživio Livonski rat (1558.-83.) i nastavio se razvijati pod novim vlasnicima.[1]

Biskupski zamak podignut je tokom 14. vijeka u kasnogotičkom stilu. To je 3-katna građevina samostanskog tipa podignuta u strogo četverokutnom tlocrtu, sa moćnim 7-katnim obrambenim tornjem na sjevernom uglu i vitkom 6-katnom Stražarskom kulom na istočnom uglu.[2]

Najkasnije početkom 17. vijeka srednjovjekovni biskupski zamak sa pomoćnim objektima postao je utvrda sa bedemima i bastionima.[1]

Historija zamka Kuressaare može se podijeliti na najmanje četiri velika perioda, koji su nazvani po bivšim vlasnicima; Biskupski period (prva polovica 14. vijeka - 1559.), Danski period (1559. - 1645.), Švedski period (1645.-1721.) i Ruski period (1721.-1918.).[1]

Gradnja najstarijeg dijela utvrde- biskupskog zamka, započela je u prvoj trećini 14. vijek, a dovršena je sa izgradnom prvog bedema krajem istog vijeka. Od tog bedema sačuvan je samo podzemni dio, tako da je danas samo njegov južni ugao otkopan i izložen.[1]

Kao druga rezidencija Biskupije Ösel-Wiek Zamak Kuressaarese je brzo dograđivan. Već sredinom 16. vijeka cijeli kompleks je već bio okružen novim bedemom sa najmanje jednim velikim i šest ugaonih tornjeva. Od tih tornjeva preživio je jedino Barutni koji je restauriran za Švedskog perioda. Topovski toranj u sjevernom uglu je restauriran 1970-ih, a istočni i jugoistočni tornjevi otkopani su tek 2010. i restaurirani.[1]

Posljednji biskup Johann von Münchhausen prodao je Zamak Kuressaare 1559. danskom kralju. U Danskom periodu dogodila se najveća promjena kad je srednjovjekovni zamak postao utvrda. Izgrađeni su prvi bastioni okruženi glasijama i jarkom, od njih danas nema tragova.[1]

Za Švedskog perioda koji je počeo u augustu 1645. kad je otok Saaremaa pripao Švedskoj, Utvrda Kuressaare dobila je formu koju danas poznajemo.[1]

Najopsežniji građevinski radovi odvijali su se u posljednjem kvartalu 17. vijeka i trajali do Velikog sjevernog rata. Izvedeni su pod vodstvom poznatog vojnog inženjera Erika Dahlbergha, bastioni i bedemi su ojačani, podignuti ravelini i okruženi novim glasijama.[1]Utvrda je dobila stalni garnizon u kom je za mira boravila posada od stotinjak ljudi, a u ratu i preko 1000.

Najviše oštećenja utvrda je doživila za Velikog sjevernog rata, iako se švedski garnizon zbog kuge, predao ruskoj vojsci bez otpora 8. septembra 1710. Rusi su iz predostrožnosti u aprilu 1711. minirali zamak, raznijeli bastione, Topovski toranj i zapalili pomoćne zgrade.[1]Utvrda je nakon tog dekadama ostala u ruševinama, neke od prostorija služile su kao skladište za žito, sve do prve polovice19. vijeka.[1]

Radovi na restauraciji započeli su tek 1788. i trajali su do kraja 18. vijeka. Najveća promjena bila je izgradnja donjeg ugla sjevernog bastiona i izgradnja novih garnizonskih zgrada.

Zbog izmijenjene političke situacije Utvrda Kuressaare izgubila je na važnosti u prvoj polovici 19. vijeka, pa je 1834. izbačena sa popisa utvrda Ruskog Carstva i nekoliko godina kasnije prodana Viteškom redu Saaremaa.[1]

Tokom 20. vijeka utvrda je više puta restaurirana,pa se počela koristiti u javne svrhe u podrum su useljene banka i arhiv, a od 1913. na katu je smješten muzej.[1]

Danas se u njemu održavaju brojni sportski i kulturni događaji na otvorenom.[2]

Od 1997. čitav kompleks utvrde je vlasništvo Muzeja Saaremaa, samo ravelini i glasije pripadaju gradu.[1]

Zamak Kuressaare je kao kulturno dobro - 2002. uvršten na listu kandidata za UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[2]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 History of the castle and fortress (engleski). Saaremaa Museum. Arhivirano iz originala na datum 2020-08-29. Pristupljeno 20.12.2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 „Kuressaare Fortress” (estonski). Unesco. Pristupljeno 20.12.2021. 

Vanjske veze uredi