Otvori glavni meni

Zakon o kontroli komunista 1954. godine (sh. Communist Control Act of 1954) je federalni zakon koji je 1954. donio američki Kongres, a kojim je formalno zabranjen rad komunističkim organizacijama, prije svega Komunističkoj partiji SAD.

Zakon o kontroli komunista 1954.
Zakon o zabrani Komunističke partije, zabrani članovima komunističkih organizacija da služe u određenim predstavničkim tijelima, i za druge svrhe.
Osnovne informacije
Država  SAD
Jezici engleski
Skraćenica CCA
Prihvaćanje i stupanje na snagu
Predlagatelj senatori John Marshall Butler i Hubert Humphrey
Legislatura Kongres SAD
Potpis 24. august 1954.
Stupanje na snagu 24. august 1954.

Zakon je bio donesen na vrhuncu Hladnog rata, ali i makartističke histerije u SAD, kada je najširi dio javnosti američke komuniste smatrao subverzivnim elementom i neprijateljem ustavnog poretka, odnosno sovjetskom petom kolonom. Tekst Zakona je Komunističku partiju proglasio "jasnom, postojećom i stalnom prijetnjom po sigurnost SAD", te odredio da se članstvo u Partiji kažnjava sa pet godina zatvora ili 10.000 dolara globe, a samoj Partiji "oduzima status pravne osobe".

Originalno je bio zamišljen kao amandman na već postojeći McCarranov zakon o unutrašnjoj sigurnosti iz 1950. godine, koji je predviđao cijeli niz represivnih mjera protiv zagovornika totalitarizma, uključujući preventivni pritvor u slučaju izvanrednog stanja te registraciju i nadzor "komunističkih organizacija". Na kraju se, na prijedlog demokratskog senatora i budućeg potpredsjednika Huberta Humphreya, pretvorio u zakon o zabrani Partije. U Senatu je donesen jednoglasno, uz podršku obje strane, uključujući senatore koji su, kao i Humphrey, dotada uživali reputaciju liberala i protivnika makartističke represije. Jedna od rijetkih javnih ličnosti koja se javno usprotivila zakonu bio je J. Edgar Hoover, direktor FBI poznat po svojem gorljivom antikomunizmu, a koji je to obrazlagao praktičnim razlozima, odnosno tvrdnjom da će komunisti "otići u ilegalu"[1] i tako njihov nadzor učiniti daleko težim.

Iako je Zakon nominalno ostao na snazi do današnjeg dana, KP SAD je nastavila javno djelovati. To se prije svega tumači time da ga se federalne jednostavno nisu usudile primijeniti u praksi, pretpostavljajući da bi u slučaju parnice pred Vrhovnim sudom bio stavljen van snage zbog odredbi suprotnih Prvom amandmanu američkog Ustava koji jamči slobodu izražavanja i političkog djelovanja. U nekoliko slučajeva, kada su se odredbe pokušale primijeniti od strane državnih vlasti kako bi se spriječilo sudjelovanje komunista na izborima, niži federalni sudovi su zauzeli takav stav. Zakon je također bio predmetom kritika i od pravnih stručnjaka, koji su mu zamjerali nespretnost i kontradiktornost formulacija koje bi značajno otežale njegovu primjenu u praksi. Historičari danas tvrde da je njegova prava svrha bila dnevnopolitičke prirode, odnosno nastojanje američkih zakonodavaca da pred kongresne izbore na najekstreminiji mogući način iskažu svoje suprotstavljanje komunizmu, a manje briga o sigurnosti države.

IzvoriUredi / Уреди

  1. McAuliffe, Mary S. “Liberals and the Communist Control Act of 1954.” The Journal of American History. 63.2. (1976): 351-67.

Vanjske vezeUredi / Уреди