Zagrebački solisti

Zagrebački solisti su najugledniji hrvatski komorni ansambl, utemeljen 1953. godine u sklopu Radio-televizije Zagreb (RTV-a Zagreb) pod čijim su okriljem ostali do 1979. godine.[1] Osnivači ansambla bili su Antonio Janigro, Stjepan Aranjoš i Ivo Vuljević. Svoj prvi koncert održali su 5. siječnja 1954 u Bjelovaru, a drugi već 11. siječnja u Zagrebu.[1] Ansambl u prosjeku čini od 13 do 15 glazbenika, a kroz godine je kroz njega prošao veći broj zapaženih izvođača.[2]

Pod vodstvom Janigra ansambl vrlo brzo nakon osnutka zauzima jedno od vodećih mjesta među srodnim sastavima u svijetu. Od 1968. godine djeluje pod umjetničkim vodstvom koncertnog majstora Dragutina Hrdjoka - Time on postaje suradnikom koji donosi i dio nadahnuća; glazbenici su slobodni, ali ipak slijede i njegove smjernice. Dragutin Hrdjok je s violinskog pulta nastavio voditi Zagrebačke soliste, nakon što Janigro koncem 1960-ih odložio dirigentski štapić i čelističko gudalo. Kasnije će na to mjesto stupiti koncert-majstor Tonko Ninić.

Repertoar ansambla obuhvaća gotova sva razdoblja i stilove, a posebna pozornost usmjerena je interpretacijama baroknih majstora Bacha, Händela i Vivaldija, te Mozarta. Snimili su 60-ak ploča i primili mnoge nagrade, među kojima su medalja UNESCO-a, medalja P. Casals i odlikovanje grada Plauena. Nastupali su pred Ujedinjenim nacijama, Svjetskoj izložbi u Bruxellesu, obilježavanju 200. godišnjice Mozartovog rođenja u Salzburgu te snimili brojne gramofonske ploče uključujući i za bečki Vanguard.[1] Po uzoru na njih u drugim su glazbenim centrima u Hrvatskoj osnovani Dubrovački solisti u Dubrovniku, „Franjo Režma” u Osijeku i „Ivan Lukačić” u Splitu, a utjecali su i na glazbene škole u Jugoslaviji gdje su po njihovom uzoru osnovani „Gaudeamus” u Zagrebu i „Komorni orkestar Dušan Skovran” u Beogradu.[1]

Eksterni linkovi uredi

Reference uredi