Zafar, Jemen
Zafar (arapski: ظفار, Đafar) zvan i Rajdan, bio je glavni grad antičke Kraljevine Himjar (oko 110. pne.-oko 500) u Jemenu. Arheološko nalazište Zafar leži oko 130 km jugoistočno od glavnog grada Sane, pored današnjeg sela Zafar, na visoravni od 2800 m. Najbliži veći grad je Jarim, udaljen oko 14 km u pravcu sjevero-zapada.
ظفار | |
|---|---|
| |
| Zemlja |  Jemen
|
| Regija | Arapski poluotok |
| Nadmorska visina | 2800 |
| Civilizacija | Himjarsko Kraljevstvo |
  Pozicija Zafara u Jemenu | |
| Period postojanja | 110. pne. - oko 500. god. |
| Koordinate: 14°12′N 44°24′E / 14.200°N 44.400°E | |
Historija grada uredi
Kad je i kao grad Zafar nastao i danas nije potpuno jasno. Glavni izvor za proučavanje historije Zafara su stari južnoarapski zapisi na pismu musnad (1. st. pne.. Zafar spominje i Plinije Stariji u svom djelu Naturalis Historia. O Zafaru se piše i u Anonimnom grčkom peljaru po eritrejskom moru iz 1. st. pne., kao i Ptolomejevoj - Geografiji. Vjerojatno su prepisivači iz srednjeg vijeka krivo precrtali taj dio Ptolomejeve karte pa se je Zafir (latinski: Sepphar) našao u Omanu, a ne kako treba na zapadu Jemena.
Negdje između 537 i 548 godine, vladari Himjara su otišli u Sane, koja je tad već bila značajni grad sa svojom tvrđavom Gumdan. Ono što pokazuju suvremena arheološka iskapanja je interesantno - nema nikakvih tragova kasnije gradnje u Zafaru i okolici. Grad je najvjerojatnije - uništen i napušten, no nema nikakvih pisanih tragova o tome kako je došlo do uništenja Zafara.
Arheološka iskapanja na nalazištu Zafar uredi
Većina do danas iskopanih objekata i nalaza, izgleda da pripada razdoblju Kraljevine Himjar iz vremena 270 - 525 no ima i nešto nalaza iz ranijeg perioda (110. pne. - 270).
Arheološko nalazište Zafar ima površinu 110 ha, no sam grad na neravnoj uzvisini bio manji od toga. Zafar je drugo po veličini arheološko nalazište u Arabiji, nakon Mariba, dužine oko 4000 m. Do danas su iskopane i dobro istražene; glavna gradska utvrda (Husn Rajdan), grobovi jugozapadno od Husn Rajdana te kameni dvor površine 30 x 30 m2 nepoznate namjene. Utvrde Husn Rajdan i al-Gusr (oko 300 m sjevernije) su nekoć bile jedinstvena utvrda unutar gradskih zidina.
U starim arabijskim tekstovima pisanim na musnad pismu, spominje se čak pet kraljevskih palača: Hargab, Kalanum, Kavkaban, Šavhatan i Rajdan i jedna manja palača; Jakrub. U Zafaru su živjeli jedni pored drugih mnogobošci, židovi i kršćani - monofiziti, koji su bili dominanti za ranog 6. st.. O Zafaru je pisao i ranokršćanski pisac -Filostorgius, koji napominje da je Zafar već u 4. st. imao crkvu.[1] Ovalni kameni natpis Jišak bar Hanina bar je najraniji dokaz o prisutnosti Židova u Južnoj Arabiji. Ono što je čudno ima iznenađujuće malo sakralnih nalaza.
Od 1998, njemački arheolog Paul Yule sa Sveučilište u Heidelbergu provodi opsežna iskopavanja u Zafaru. On je među prvima u svoja istraživanja uveo geoinformatiku.[2]
Danas je kraj oko Zafara mjesto izuzetno teško za preživljavanje, bez drva, vode, i dobre zemlje, tako da u današnjem Zafaru živi samo 450 stanovnika koji se bave stočarstvom i poljoprivredom.
Bibliografija uredi
- Walter W. Müller: Himyar, Reallexikon für Antike und Christentum, v. 15 (Stuttgart 1991.) 303-331
- Paul Yule i suradnici: Zafār, Capital of Himyar, Ibb Province, Yemen First Preliminary Report: 1998 and 2000, Second Preliminary Report: 2002, Third Preliminary Report: 2003, Fourth Preliminary Report: 2004, Archäologische Berichte aus dem Yemen 11 (Mainz 2007 [2008.]) 479–547, pls. 1–47 + CD-ROM, ISSN 0722-9844, ISBN 978-3-8053-3777-9
- K. Franke/M. Rösch/C. Ruppert/P. Yule: Zafār, Capital of Himyar, Sixth Preliminary Report, February–March 2006, Zeitschrift für Orient-Archäologie 1, 2008 [2009.] 208–245, ISBN 978-3-11-019704-4,
- Paul Yule: Zafar, Capital of Himyar, Seventh Preliminary Report, February–March 2007 and February–March 2008
- Paul Yule: The Gates of Himyarite Zafār, Chroniques yéménites 14, 2007, 1–13, ISSN 1248-0568
- Paul Yule: Himyar-Spätantike im Jemen/Late Antique Yemen (Aichwald 2007) ISBN 978-3-929290-35-6
Pogledajte i ovo uredi
Izvori uredi
- ↑ Philostorgios, 3.4
- ↑ Rhein-Neckar-Zeitung, 1. april 2008.[mrtav link]