Septimije Zabda (Septimius Zabdas, druga polovica 3. vijeka) je bio vojskovođa u službi Palmirskog Carstva. Na čelo palmirskih snaga je došao nakon smrti kralja Odenata koga je naslijedila njegova supruga Zenobija. U proljeće 270. je zauzeo tadašnje rimske provincije Arabiju i Judeju, a u oktobru iste godine, koristeći kaos izazvan vijestima o smrti cara Klaudija II i Egipat. U proljeće sljedeće godine je osvojio preostala područja tadašnje rimske Sirije te prodro u Malu Aziju. Kada je 272. rimski car Aurelijan započeo protuofenzivu, Zabda se povukao iz Male Azije, nastojeći se Rimljanima suprotstaviti u Siriji, odnosno terenu pogodnijem za nadmoćnu palmirsku konjicu. Poražen je u bitci kod Ime te je bio prisiljen napustiti Antiohiju i povući se u Emesu; ubrzo nakon toga je Zenobija zarobljena, što je označilo kraj Palmirskog Carstva i ponovnu uspostavu rimske vlasti. Što se poslije dogodilo sa Zabdom, nije poznato.