Wrangelov otok (ranije Wrangelova zemlja; izvornoruski: Остров Врангеля) otok u Arktičkom oceanu, između Istočnosibirskog i Čukotskog mora, sjeverozapadno od Beringovog mora, površine 7.300 km². Nalazi se na 180º meridijanu tj. datumskoj granici. Upravno pripada ruskom Čukotskom autonomnom okrugu.

Wrangelov otok
(ru) О́стров Вра́нгеля
Lokacija Wrangelovog otoka
Podaci
Lokacija Arktički ocean
Koordinate 71°14′0″N179°25′0″E
Država  Rusija
Glavno naselje Ušakovskoje, Zvjozdni
Površina 7608 km²
Broj stanovnika 45.000

Otkrio ga je američki kitolovac Long 1867. godine i dao mu ime Wrangel po ruskom istraživaču i admiralu Ferdinandu Petroviču Wrangelu koji ga je tražio 1823., ali nije dospio do njega.

Odlike uredi

 
Karta Vrangelovog otoka iz 1916. god.
 
Arktička tundra na otoku
Prirodni sustav rezervata Vrangelovog otoka
  Svjetska baštinaUNESCO
 
  Rusija
Registriran:2004. (28. zasjedanje)
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:ix, x
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Otok je sačinjen od kristalnih škriljaca i granita. Otok je širok oko 125 km i ima površinu od 7.600 km². Sastoji se od južne obalne ravnice široke 15 km, središnjeg pojasa niskih planina i sjeverne obalne ravnice široke 25 km. Planinski vijenac "Centralne planine" proteže se od zapadne prema istočnoj obali (završavajući morskim liticama na obje strane) i dug je 145 km, a na najširem dijelu širok 40 km. Planine su visoke oko 500 metara, a najviša je Sovjetska planina (1.096 m).

Prosječna temperatura u siječnju - 22 °C, u srpnju 2,5 °C. Pokriven je ledom i tundrom. Fauna se satoji pretežno od bijelih medvjeda i polarnih lisica.

Na Vrangelovom otoku postoji vremenska postaja i dva ribarska sela naroda Čukči na južnoj obali zaljeva Somnitelnaja (Ušakovskoje i Zvjozdni).

Od 2010. godine Vrangelov otok je, zajedno s obližnjim otokom Herald (Остров Геральд), 60 km istočno, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao potpun subarktički i arktički ekosustav u izoliranom planinskom vijencu koji uključuje tajge, tundre i arktičke pustinje, te nedirnute slatkovodne sustave rijeka i jezera[1]. Na ovim otocima postoji jedinstvena flora i endemska vrsta tla koje je dom za više od 40 vrsta endemskih vrsta i podvrsta biljaka, insekata, ptica i sisavaca. Neke od njih su bio-relikvije što čini ove otoke bliže pleistocenu od bilo kojeg drugog krajolika na svijetu[2]. Na otoku Vrangelu je živjela posljednja populacija mamuta (prije 4.000 godine izumrli posljednji primjerci).

Izvori uredi

  1. http://whc.unesco.org/en/list/1234
  2. Vrangelov otok na stranicama Fundacije za zaštitu prirodne baštine. Posjećeno 18. veljače 2011. (en)

Vanjske poveznice uredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Otok Wrangel