William de St-Calais

William de St-Calais (također Calais, Carileph ili Carilef; ? - 1096) bio je srednjovjekovni normanski redovnik, opat samostana Saint-Vincent u Le Mansu (Maine), koji je od 1080. do smrti služio kao biskup Durhama. Na to mjesto ga je imenovao kralj William I Osvajač. Za vrijeme stolovanja St-Calais je zamijenio kanonike sa redovnicima te otpočeo izgradnju Durhamske katedrale. Uz crkvene dužnosti je služio i kao kraljevski komesar zadužen za izradu znamenite Knjige Sudnjeg dana, te kao savjetnik kralja Williama I i njegovog sina i nasljednika Williama II Rufusa. Nakon što je William Rufus 1087. stupio na prijestolje, St-Calais se smatrao njegovim nasljednikom.

William de St-Calais
biskup Durhama
William od St Calaisa u ilustraciji rukopisa iz 11. vijeka
StolicaBiskupija Durham
PrethodnikWilliam Walcher
NasljednikRanulf Flambard
Ostale funkcijeopat St-Vincenta u Le Mans
Redovi
Konsekracijaili 27. decembra 1080. ili 3. januara 1081
Lični detalji
Smrt2. januar 1096
Sahranjen16. januar 1096
Durhamska katedrala
Denominacijakatolik

Kada je, sljedeće godine kraljev stric Odo od Bayeuxa podigao ustanak, St-Calais je u njemu sudjelovao. Kralj je St-Calaisovo uporište Durham stavio pod opsadu, a nakon gušenja ustanka mu sudio za izdaju. Suđenje su suvremenici opisali u tekstu De Iniusta Vexacione Willelmi Episcopi Primi, koji se smatra najstarijim autentičnim opisom procesa pred državnim sudom u historiji Engleske. Nakon suđenja je St-Calaisu dozvoljeno otići u egzil, a zamak Durham je preuzeo kralj. Otišao je u Normandiju gdje je postao glavni savjetnik vojvode Roberta Curthosea, krajevog starijeg brata. Međutim, već 1091. se vratio u Englesku te ponovno stekao kraljevu nakoonost.

Vrlo brzo je ponovno postao glavni kraljev savjetnik. Godine 1093. je pregovarao s opatom Anselmom od Beca povodom kandidature za mjesto nadbiskupa Canterburyja. Godine 1095. je, pak, upravo St-Calais bio glavni kraljev tužitelj na suđenju protiv Anselma, nakon što je Anselm postao nadbiskup.

St-Calais je tokom stolovanja napunio katedralnu biblioteku s knjigama, a posebno velikim brojem tekstova kanonskog prava. Istakao se i u obrani sjeverne Engleske od škotskih napada. Pred smrt se pomirio s Anselmom, koji ga je došao utješiti i blagosloviti na njegovoj samrtnoj postelji.

IzvoriUredi

LiteraturaUredi

  • Aird, W. M. (1994). „St Cuthbert, the Scots and the Normans”. u: Marjorie Chibnall (editor). Anglo-Norman Studies XVI: Proceedings of the Battle Conference. Boydell Press. pp. 1–20. ISBN 0-85115-366-6. 
  • Browne, (1982). „Bishop William of St. Carilef's Book Donations to Durham Cathedral Priory”. Scriptorium XLII (2): 140–155. 
  • Offler, H. S. (1960). „William of St Calais”. Transactions of the Architectural and Archaeological Society of Durham and Northumberland X: 258–279. OCLC 183396629. 
  • Rose, R. K. (1982). „Cumbrian Society and the Anglo-Norman Church”. Studies in Church History 18: 119–135. OCLC 1425545. 
Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi:
William Walcher
biskup Durhama
1081–1096
Slijedi:
Ranulf Flambard