William Payne Alston (Shreveport, 29. 11. 1921. – Jamesville, 13. 9. 2009), američki filozof, autor i profesor.

William Alston
Filozofija 20. i 21. vijeka
Zapadna filozofija
Biografske informacije
RođenjeWilliam Payne Alston
(1921-11-29)29. 11. 1921.
Shreveport, Louisiana, SAD
Smrt13. 9. 2009. (dob: 87)
Jamesville, New York, SAD
SupružnikValerie Alston
DjecaEllen (kćer)
RodbinaWilliam Alston (otac)
Eunice Schoolfield (majka)
Obrazovanje
Alma materKoledž Centenary (B.M.)
Univerzitet u Chicagu (Ph.D.)
Zanimanjefilozof, autor, profesor
Filozofija
Škola/Tradicijaanalitička filozofija
Glavni interesifilozofija religije, epistemologija, internalizam i eksternalizam, fondacionalizam, filozofija jezika, historija filozofije
Znamenite ideje
Glavna djela
Filozofija jezika (1964)
Epistemičko opravdanje (1989)
Božanska narav i ljudski jezik (1989)
Percepcija Boga (1991)
Inspiracija

Biografija uredi

Alston je rođen 1921. u Shreveportu u Louisiani kao sin Williama Alstona i Eunice Schoolfield. Njegova porodica pripadala je Episkopalnoj Crkvi. Nakon što je u dobi od petnaest godina završio srednju školu, upisao se na Koledž Centenary i stekao diplomu pijanista (B.M.). Tokom Drugog svjetskog rata bio je stacioniran u sjevernoj Kaliforniji gdje je svirao klarinet i bas-bubanj u vojnom bendu, odnosno klavir u plesnom bendu. U ovo doba (19421946) čitao je Maughamovu Oštricu britve i počeo je iskazivati interes za filozofijom.

Redovito je posjećivao Biblioteku Berkeley Univerziteta u Kaliforniji gdje je proučavao filozofska djela Platona, Aristotela, Tome Akvinskog, Francisa Bacona, Renéa Descartesa, Johna Lockea, Barucha Spinoze, Immanuela Kanta, Johna Stuarta Milla, Jacquesa Maritaina i Mortimera J. Adlera. Usprkos tome što nije imao akademskog predznanja iz filozofije, poznavanjem materije zadivio je Charnera Perryja, čelnika filozofskog odsjeka Univerziteta u Chicagu, koji mu je dozvolio da upiše doktorski studij filozofije. Na Univerzitetu u Chicagu aktivno je proučavao filozofska djela Charlesa Hartshornea i Richarda McKeona, te doktorirao 1951. godine.

Akademsku karijeru Alston je započeo na Univerzitetu u Michiganu gdje je 1961. dobio titulu profesora filozofije i radio sve do 1971. godine. Nakon toga pet godina predavao je na Univerzitetu Rutgers, potom od 1976. do 1980. na Univerzitetu u Illinoisu, te konačno od 1980. do 1992. na Univerzitetu Syracuse. Zajedno s Plantingom, Wolterstorffom, Adamsom i drugim kolegama, Alston je 1984. utemeljio utjecajni naučni časopis Faith and Philosophy. Obnašao je više visokih funkcija u američkom filozofskom miljeu, uključujući predsjednika Američkog filozofskog društva (1979), Društva za filozofiju i psihologiju i Društva kršćanskih filozofa, a 1990. postao je članom Američke akademije umjetnosti i nauke.

Alston, Plantinga i Wolterstorff zaslužni su za razvoj tzv. reformirane epistemologije koja će imati velik utjecaj na kršćansku filozofiju 20. vijeka. Tokom života Alston je objavio devet monografija i niz naučnih članaka koji se bave filozofijom religije, epistemologijom, internalizmom i eksternalizmom, fondacionalizmom, filozofijom jezika i historijom filozofije, osobito Hegelom, Whiteheadom, Wittgensteinom, Austinom i Sellarsom. Najznačajnija Alstonova filozofska djela su Filozofija jezika (engl. Philosophy of Language), Epistemičko opravdanje (engl. Epistemic Justification), Božanska narav i ljudski jezik (engl. Divine Nature and Human Language) i Percepcija Boga (engl. Perceiving God).

Opus uredi

Literatura uredi

Vanjske veze uredi