White River (Arkansas)

White River (prevedeno Bijela rijeka) je rijeka na sjeveroistoku Sjedinjenih Američkih Država, velika pritoka rijeke Mississippi duga 1 102 km.[1]

White River
White River
Lokacija
Države SAD
GradoviFayetteville, Batesville
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
Masiv Boston (Arkansas)
1 342 m
Ušće
  – aps. visina
Rijeka Mississippi (Arkansas City)
57 m
Dužina1 102 [1] km
PritokeCache, North Fork, Black, Buffalo, Little Red
Hidrologija
Protok
  – srednji

741 m³/s
Sliv
  – površina

54 240 [1] km²
Ulijeva se uRijeka Mississippi
Transport
Plovnost480 km uzvodno do Batesvillea

Geografske karakteristike uredi

White River izvire na obroncima Masiva Boston na sjeverozapadu Arkansasa.[1]
Od izvora teče prema sjeveroistoku po južnom Missouriju, gdje naglo zavija na jugoistok i vraća se u Arkansas. Zatim teče u smjeru juga do svog ušća u rijeku Mississippi nešto iznad grada Arkansas City.[1]

U svom gornjem toku u Masivu Boston i visoravni Ozark u južnom Missouriju, White je brza planinska rijeka uskog korita, koja se probija kanjonima kroz planine, u srednjem toku teče kroz široku kotlinu duboku 150 m. Kod grada Newport White izlazi iz visoravni u ravnicu rijeke Mississippi poplavno područje, u kom rijeka usporava svoj tok i mnogo meandrira, i ostavlja iza sebe puno napuštenih rukavaca, bara i močvara.

 
Karta sliva rijeke White River

White River sa svojim pritokama ima sliv velik oko 73 000 km², koji se proteže preko američkih država Arkansas i Missouri.
Na rijeci je 1947. izgrađena brana Bull Shoals sa istoimenim akumulacionim jezerom dugim 60 km, kod mjesta Cotter u Arkansasu, i još jedna brana uzvodno - Forsyth sa akumulacionim jezerom Taneycomo, 8 km sjeveroistočno od Bransona u Missouriju.[1]

Glavne pritoke rijeke su Buffalo koji uvire sa juga, i rijeke Cache, Little Red i North Fork sa sjevera.

Rijeka je plovna oko 480 km uzvodno do grada Batesville u Arkansasu.[1]

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 White River (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25. 12. 2012. 

Vanjske veze uredi