Walter R. Mansfield

Walter Roe Mansfield (Valter Roi Mensfild; 1. jul 1911 - 8. januar 1987) bio je američki pravnik, koji je služio kao federalni sudija u New Yorku od 1971. do smrti. Tokom drugog svetskog rata je služio kao prvi zvanični predstavnik SAD kod četničkog vođe Draže Mihailovića.

Walter R. Mansfield

sudija Žalbenog suda SAD za Drugi okrug
Na dužnosti
20. maj 1971 – 8. januar 1987
Nominiran od Richard M. Nixon
Prethodnik Leonard P. Moore

sudija federalnog suda SAD za Južni distrikt New Yorka
Na dužnosti
29. jun 1966 – 8. jun 1971
Nominiran od Lyndon B. Johnson
Prethodnik John M. Cashin

Rođen/a 1. jul 1911
Boston, Massachusetts, United States
Umro/la 8. 1. 1987. (dob: 75)
Christchurch, Novi Zeland
Ime po rođenju Walter Roe Mansfield
Suprug/a Gertrude (1. supruga)
Elizabeth (2. suprga)
Rodbina Frederick Mansfield (otac)
Helen Elizabeth (Roe) Mansfield (majka)
Djeca Matthew, Trina i Peter F. Rient (posinak)
Alma mater Harvard College
Harvard Law School
Vojna služba
Država  Sjedinjene Države
Rod/služba Marinski zbor SAD
Godine službe 1942-1946
Čin major
Jedinica Ured za strateške službe (OSS)
Bitke/ratovi drugi svetski rat

Rodio se kao sin uglednog političara Fredericka Mansfielda, koji je od 1934. do 1938. služio kao gradonačelnik Bostona. Walter Mansfield se upisao na Harvard gde je 1935. diplomirao pravo. Nakon toga je radio kao privatni advokat u Njujorku sve do 1941. kada je imenovan federalnim tužiteljem. Njegovu karijeru je prekinuo ulazak SAD u drugi svetski rat. Tada se priključio marincima u kojima je napredovao do čina majora. Služio je u Uredu za strateške službe (OSS) i obavljao diplomatske i obaveštajne misije u Jugoslaviji pod osovinskom i Kini pod japanskom okupacijom.

U Jugoslaviju se spustio pomoću padobrana 18. avgusta 1943. Nalazio se u četničkoj Vrhovnoj komandi. U toku decembra 1943. prikupio je podatke o sastavu i organizaciji četnika Draže Mihailovića i 25. decembra krenuo iz Srednje Reke i preko Hercegovine, pomoću četničkih kanala, stigao na morsku obalu kod sela Cilipi, blizu Cavtata, odakle je noću 14/15. februara 1944. motornim čamcem prebačen u Italiju. S njim su, pored ostalih, otišli majori Petar Baćović i Vojislav Lukačević.[1]

Marince je napustio 1946. godine, posle čega se ponovo posvetio privatnoj advokatskoj praksi. Godine 1966. ga je predsednik Lindon Džonson imenovao za federalnog sudiju u Njujorku. Na tom je mestu 1970. godine presudom poništio odluku Sportske komisije Države Njujork kojom se bokseru Muhamedu Aliju zabranjuje bavljenje boksom zbog osude za dezerterstvo. Godine 1971. ga je predsednik Nikson imenovao na mesto sudije Žalbenog suda. Umro je od moždanog udara za vreme godišnjeg odmora na Novom Zelandu.[2]

Literatura uredi

  • William Nelson Cromwell Foundation. Glimpses of Walter Mansfield (New York: Federal Bar Foundation, 1995).
  • Ronald D. Rotunda. Remembering Judge Walter R. Mansfield (Brooklyn Law Review 45, 1987: 1).

Izvori uredi

Vidi još uredi