Władysław Sikorski

Władysław Sikorski punim imenom Władysław Eugeniusz Sikorski (Tuszów Narodowy, 20. maj 1881. - Gibraltar, 4. jul 1943.) bio je poljski vojnik i državnik, poznat kao premijer Poljske vlade u egzilu za Drugog svjetskog rata, sve do tragične pogibije pri padu aviona kod Gibraltara.[1]

Władysław Sikorski
Władysław Sikorski

Władysławow fotoportret


Mandat
30. septembar 1939. – 4. jul 1943.
Prethodnik Felicjan Sławoj Składkowski
Nasljednik Stanisław Mikołajczyk

Mandat
16. decembar 1922. – 26. maj 1923.
Prethodnik  Julian Nowak
Nasljednik Wincenty Witos

Rođenje 20. maj 1881.
Tuszów Narodowy, Austro-Ugarska
Smrt 4. jul 1943.
Gibraltar, Ujedinjeno Kraljevstvo
Supruga Helena Zubczewska
Zanimanje vojnik

BiografijaUredi

Sikorski je rođen i školovan u austrijskoj Galiciji, i to je ostavilo dubok trag na njegov kasniji život.[1]

U periodu prije i u prvim godinama Prvog svjetskog rata bio je jedan od bliskih suradnika Jozefa Piłsudskog, kom je pomogao da osnuje prvu poljsku legiju, nukleus nacionalne organizacije. Sikorski je gotovo do samog kraja rata smatrao da je najbolje za Poljsku da ostane u Austro-Ugarskoj, što ga dovelo je do sukoba sa Piłsudskim i njegovim pristašama, koji su zauzeli fleksibilan stav po tom pitanju, iako je i on smatrao da Poljaci trebaju imati vlastite oružane snage.[2]

U ratu je od 1916. pukovnik i komandant 3. pješadijskog puka, a u periodu 1917.-18. komandant poljskog pomoćnog korpusa. Proslavio se 1918. kad je pomogao opsjednutom Lavovu.[2]

Za vrijeme Poljsko-sovjetskog rata 1919.-21. postao je komandant divizije, pa je 1920. unapređen u generala. Od 1921.do 22. bio je načelnik generalštaba.[2]

U Drugoj Poljskoj Republici kao zagovornik jačanja poljsko-francuskog vojnog saveza, postao je prihvatljiv kako konzervativcima tako i liberalima. Zbog tog je nakon atentata na predsjednika Gabriela Narutowicza između 1922.-23. vršio dužnost premijera i ministra unutarnjih poslova, i uspio smiriti stanje u zemlji.[2]

Između 1923.-24. bio je generalni inspektor pješadije, tad je predložio zakon o vojnoj hijerarhiji, koji je onemogućavao povratak Piłsudskogna mjesto šefa poljskih oružanih snaga, što je narušilo njihove međusobne odnose. U periodu 192425. bio je ministar odbrane.[2] Iako je bio suzdržan nakon državnog udara u maju 1926. i tako ga na neki način podržao - Piłsudskog, on ga je udaljio iz aktivne službe.[2]

Kako je u vrijeme Invazije Poljske u septembru 1939. bio je neraspoređen, preko Rumunjske je pobjegao u Francusku, u kojoj je 30. septembra 1939. preuzeo dužnost premijera i ministra obrane Poljske vlade u egzilu (na njegov izbor značajno je utjecala Francuska).[2]

Od juna 1940. Sikorski se sa vladom prebacio u Veliku Britaniju. Nakon Poraza Francuske i gubitka većine oružanih snaga opao mu je ugled[2]

Kao premijer je na početku nastojao održavati dobre odnose sa svim savezničkim liderima pa tako i sa sovjetskim Staljinom. Ali se kasnije posvađao sa njim zbog inzistiranje da Međunarodni crveni križ istraži ubistvo poljskih oficira u Katynskoj šumi. Staljin je to iskoristio pa je u aprilu 1943. prekinuo bilo kakav kontakt sa Poljskom vladom u egzilu.[1]

Sikorski je poginuo prilikom povratka sa inspekcijskog putovanja na Bliski istok - 4. jula 1943. u nesreći koja još ni danas nije potpuno razjašnjena, pa je predmet kojekakvih teorija i polemika.[2]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Władysław Sikorski (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Wladyslaw-Sikorski. Pristupljeno 29.05.2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Władysław Sikorski (poljski). Encyklopedia PWN. https://www.britannica.com/biography/Wladyslaw-Sikorski. Pristupljeno 29.05.2021. 

Vanjske vezeUredi